Snaga pisane riječi i odgovornost stvaranja

Aleksandra Vujisić, nagrađena spisateljica, osvojila je prvu nagradu na konkursu “FUNK knjiga - priče” za najbolje neobjavljene priče u Crnoj Gori za 2025. godinu. Ova nagrada, koja se dodjeljuje u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture (FUNK) Univerziteta Crne Gore, za Vujisić predstavlja potvrdu vrijednosti njenog rada i odjeka koji ima u društvu.

“Nagradu prije svega vidim kao potvrdu vrijednosti teksta, ali i kao znak da način na koji pišem i teme koje biram imaju odjeka. Istovremeno, ona donosi i veću odgovornost, ali i motivaciju da se ubuduće još ozbiljnije posvetim pisanju proze”, kazala je Vujisić u razgovoru za “Vijesti”.

Inspiraciju za pisanje pronalazi unutar svog bića, naglašavajući da nikada nije razmišljala o razlozima koji je tjeraju da piše. “Pisanje je oduvijek bilo dio moga bića, nešto što mi je dato, pa tako nikada nijesam previše razmišljala o tome zašto ono nastaje. Prilikom promocije moje prve knjige, prijatelji su mi čestitali, komentarišući da ih nisam nikada mogla odvojiti od pisanja,” ističe ona.

Vujisić takođe ističe da je pisanje sredstvo predstavljanja nejasnih iskustava iz svakodnevice. “Ipak, ako malo porazmislim, rekla bih da je pisanje za mene sredstvo kroz koje artikulišem iskustva koja u svakodnevici ostaju nejasna ili potisnuta,” dodaje ona.

Govoreći o svojoj kratkoj priči “Boks, azil, porodilište”, koja kritikuje depersonalizovane sisteme moći, ističe da društvena svijest o tim mehanizmima postoji, ali da je problem u njihovoj normalizaciji. “Određeni nivo svijesti postoji, ali je često potisnut. Pristajemo na uloge koje nam sistem nameće, što uništava bilo kakav optimizam za promjene,” smatra ona.

Vujisić vjeruje da književnost i umjetnost imaju snagu da otvore prostor za razmišljanje i preispitivanje. “Kada tekst uspije da podstakne čitaoca da sagleda stvari iz drugačijeg ugla, tada već ostvaruje važan uticaj,” kazala je ona.

U vezi sa svojom kratkom pričom “Kokošija supa”, Vujisić ukazuje na problem patriarhalnog modela porodica na Balkanu, naglašavajući da se obrasci ponašanja često nekritički prenose s generacije na generaciju. “U takvim situacijama dolazi do nesklada između tradicionalnih očekivanja i stvarnog života,” smatra ona.

O njenoj priči “Dvadeset jedan gram” koja se bavi gubitkom, Vujisić poručuje da je važno dozvoliti sebi da se gubitak doživi u potpunosti. “Tuga, zbunjenost, pa čak i osjećaj praznine, sastavni su dio tog procesa,” dodaje ona.

Govoreći o budućim projektima, Vujisić otkriva da će do kraja aprila biti završena štampa njene zbirke poezije na španskom jeziku, uz nadu da će verzija na našem jeziku dobiti podršku. “Ponosna sam što je moja poezija dio performansa protiv nasilja u Meksiku, kao i na promociji dvojezične slikovnice za djecu ‘Priča skakavca Paja’. Planiram i izdavanje nove slikovnice ‘Bajke o lavu Liru’,” zaključuje ona.