Višak na papiru i praznine u muzeju: Slučaj ciklusa 'Gorski vijenac'

Sud je krajem osamdesetih godina utvrdio da otkup za ciklus 'Gorski vijenac' sadrži 42 slike, dok Muzej danas raspolaže sa 38. Upravo ta razlika od četiri slike podudara se sa analizom dostupnih spiskova i ugovora – po jedna slika iz otkupa od Aleksandra i Jelene Poček, te dvije iz otkupa od Matilde Poček nije moguće pouzdano identifikovati u postojećim evidencijama.

Opterećen lošim odnosom Muzeja Cetinje prema ciklusu slika 'Gorski vijenac' Pera Počeka, penzionisani pukovnik, učesnik NOR-a i diplomirani pravnik Pavle Poček posumnjao je da je došlo do otuđenja jednog broja slika. On je 29. juna 1989. godine okružnom javnom tužiocu u Titogradu podnio krivičnu prijavu protiv uprave Muzeja. Prijavu je podnio samo dva mjeseca nakon izricanja presude u vezi s kršenjem autorskih prava, o čemu je bilo riječi u prethodnom broju Pobjede.

Osnovu za podnošenje prijave Pavle Poček crpio je iz situacije nastale prilikom vršenja uviđaja u Biljardi 14. marta 1989. godine, kada je utvrđeno da je od ukupno otkupljenog ciklusa izloženo svega tridesetak slika, dok je dio radova pronađen u depou, a za pojedine su postojali samo okviri, bez slika.

Prema navodima iz krivične prijave, u koju je Pobjeda imala uvid, uprava Muzeja tokom uviđaja prvo nije dozvolila ulazak sudskim službenicima u depo, uz obrazloženje da tamo mogu samo zaposleni ustanove, a kada je to predstavnik suda izričito zahtijevao, ipak su otvorili prostorije. Tokom uviđaja je utvrđeno da se sedam slika nalazi u depou, ali da ni njihov status ni način čuvanja nijesu bili adekvatno objašnjeni.

Posebno je istaknuto da je u depou zatečeno pet praznih okvira, bez slika, što je otvorilo pitanje gdje se nalaze radovi koji su u njima ranije bili smješteni. Dodatnu sumnju izazvao je način na koji su slike bile skladištene. Jedna od slika, koja prikazuje junaka iz 'Gorskog vijenca', vojvodu Batrića, bila je bez rama i, kako se navodi, već pripremljena za iznošenje. Druga slika, portret Vuka Mandušića sa slomljenim džeferdarom, bila je postavljena neposredno uz otvoreni prozor depoa, kroz koji se, prema opisu iz prijave, 'mogla iznijeti svaka od tih slika'. Takav raspored i odsustvo elementarnih mjera zaštite ukazivali su, prema ocjeni podnosioca prijave, na ozbiljan propust u čuvanju umjetničkih djela, ali i na mogućnost da su pojedine slike već iznijete iz depoa.

Pavle Poček je u Rimu 1906. godine posumnjao da Muzejima Cetinje fale sljedeće slike: 'Vladika Danilo na bijelom konju sreta pobjednike ljubi se sa njima i zahvaljuje', 'Vijećanje o istrazi poturica', 'Čevo ravno gnijezdo junačko', 'Minijaturno ognjište crnogorsko' i 'Iguman Stefan sa đacima u Cetinjskom manastiru'. Po svemu sudeći, Poček je bio u pravu za tri slike, međutim, dokumentacija koju je prikupila Pobjeda ukazuje na mogući nedostatak čak četiri slike iz ciklusa 'Gorski vijenac'.

Jedna od njih je i 'Čevo ravno', dimenzija 35 x 50 cm, kupljena 1984. od sina Pera Počeka Aleksandra, koji je prodao još tri slike iz ciklusa o 'Gorskom vijencu': 'Njegoševo djetinjstvo', 'Pričest' i 'Njegoš' (portret Petra Drugog Petrovića Njegoša, koji NMCG danas tretira kao sastavni dio kolekcije). Narodni muzej Crne Gore navodno nema ovaj ugovor o kupoprodaji sa Aleksandrom, a Pobjeda ga je, zajedno sa dijelom arhivske i sudske dokumentacije, dobila od potomaka pravnika i pukovnika, te podnosioca krivične prijave Pavla Počeka, koji je od slikareve kćerke Jelene dobijao sve ključne informacije.

Da je ugovor autentičan, pokazuju pečat i potpisi ugovornih strana na trećoj strani ugovora, koji je sačinjen na italijanskom jeziku, sa imenima slika na crnogorskom. Ugovor sa Aleksandrom Počekom za prodaju četiri slike Muzejima Cetinje. Da stvar bude zanimljivija, u spisku Počekovih slika koje se danas nalaze u Njegoševom muzeju (Biljardi), a koji je Pobjedi dostavio Narodni muzej, pod rednim brojem 33, a ranijim inventarnim brojem 172, naveden je naziv slike 'Vladika čestita pobjedu (ili Čevo ravno)'. Međutim, to nije jedna, već dvije slike.

U ugovoru sa Jelenom Poček, u koji je Pobjeda takođe imala uvid, pod rednim brojem 30 navodi se slika 'Vladika čestita pobjedu', dimenzija 37,3 x 50 cm, pa je dodatno jasno da iz ciklusa 'Gorski vijenac' nedostaje slika 'Čevo ravno', drugih dimenzija, koju je Muzeju prodao Aleksandar Poček. Uz to, naziv 'Vladika čestita pobjedu' uopšte ne odgovara prizoru na slici priloženoj uz spisak Narodnog muzeja. Vidimo vladiku Danila kako sam sjedi ispred Manastira, oslonjen na štap, pa više izgleda da se moli nego da bilo kome čestita pobjedu!?

'Vladika čestita pobjedu', međutim, skoro da se u potpunosti podudara sa nazivom slike za koju je Pavle Poček u krivičnoj prijavi tvrdio da nedostaje – 'Vladika Danilo na bijelom konju sreta pobjednike ljubi se sa njima i zahvaljuje'. U ugovoru sa Jelenom Poček za prodaju 34 slike Muzejima Cetinje, s druge strane, u ugovoru se navode dvije slike koje su na crnogorski prevedene kao 'Svatovi', uz originalne nazive na italijanskom.

Prva, pod nazivom 'Le nozze' (svadba, odnosno svatovi), označena je u ugovoru rednim brojem 2, dimenzija 37,2 x 49,7 cm, nalazi se u posjedu Narodnog muzeja i u evidenciji Biljarde vodi se kao 'Turski svatovi'. Druga slika, pod rednim brojem 20, nosi naziv 'Il corteo nuziale' (u bukvalnom prevodu: svadbena povorka), dimenzija 37,3 x 50 cm, ali se ne pojavljuje u aktuelnom spisku slika Narodnog muzeja. Da nije riječ o samo jednoj slici, potvrđuje i zapisnik sa sudskog uviđaja u Biljardi, gdje je, u prisustvu advokata obje strane, konstatovano da su, pored ostalih, bile izložene i dvije slike pod nazivom 'Svatovi'. Ovakva podudarnost naziva dodatno komplikuje identifikaciju radova, ali istovremeno ukazuje da je riječ o dvije odvojene kompozicije.

Tome u prilog ide i sadržaj 'Gorskog vijenca' – nakon što jedan od likova odgusla pjesmu 'Čevo ravno', na scenu dolaze svatovi, a kroz dijalog likova jasno se razlikuju turski i crnogorski svatovi. Upravo zbog toga je izvjesno da je Pero Poček naslikao dvije zasebne slike, koje odgovaraju tim motivima, a u arhivskoj dokumentaciji nedostaje slika označena nazivom 'Crnogorski svatovi'.

Prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji, Muzeji Cetinje od Matilde Poček, supruge slikarevog sina Đorđa, kupili su četiri slike: 'Odluka o istrebljenju poturica', 'Iguman Stefan i đaci', 'Iguman Stefan i đače' i 'Minijaturno ognjište crnogorsko'. Međutim, u evidenciji slika koje se danas nalaze u Biljardi pojavljuju se samo 'Iguman Stefan i đače' i 'Odluka o istrebljenju poturica', s tim da je ova posljednja u spisku Narodnog muzeja naslovljena kao 'Vladika Danilo i Vuk Mićunović (ili Odluka o istrebljenju poturica)'. To otvara sumnju da pojedini radovi nedostaju – prije svega 'Iguman Stefan i đaci', budući da u Njegoševom djelu 'Gorski vijenac' postoje obje scene (sa đacima i sa đačetom). Nedostaje, po svemu sudeći, i slika 'Minijaturno ognjište crnogorsko', koja se uopšte ne pojavljuje u aktuelnim evidencijama.

Ipak, novinar Pobjede to ne može tvrditi sa potpunom sigurnošću, jer u dostupnoj dokumentaciji nije pronađen originalni ugovor sa Matildom Poček. Ono što postoji jeste spisak slika, ispisan hemijskom olovkom, koje je Muzej kupio od Aleksandra, ali i Matilde Poček. Taj spisak, uz originalni ugovor sa Aleksandrom, ostavio je Pavle Poček i korišćen je kao jedan od dokaza u postupku pred Okružnim sudom u Titogradu. Nazivi slika kupljenih od Aleksandra, s tog spiska ispisanog rukom, poklapaju se sa onima iz originalnog ugovora, dok za dvije Matildine slike – 'Iguman Stefan i đaci' i 'Minijaturno ognjište crnogorsko' – takva potvrda ne postoji.

Druge dvije Matildine slike, dakle, nalaze se danas u evidenciji Narodnog muzeja. Istovremeno, spisak Narodnog muzeja jasno pokazuje da su pojedini radovi iz ciklusa nabavljani ne samo od Jelene i Aleksandra Počeka, već i od trećeg nasljednika – Matilde Poček, što i sama Jelena 1984. godine potvrđuje u pismu Pavlu. To je moguće dokazati i kroz sudsku dokumentaciju, tačnije preko zapisnika sa čitanja tužbe, kada je advokat Državnog muzeja izjavio da je predsjedništvo SR Crne Gore, za račun Njegoševog muzeja, otkupilo slike 'od Počekovog sina, kćerke i snahe (Matilde, nap. aut.)'. Uzimajući, dakle, u obzir dostupnu dokumentaciju, jasno je da postoji ozbiljno neslaganje između sudski utvrđenog broja slika i današnje evidencije Narodnog muzeja. Sud je krajem osamdesetih godina utvrdio da otkup za ciklus 'Gorski vijenac' sadrži 42 slike, dok Muzej danas raspolaže sa 38. Upravo ta razlika od četiri slike podudara se sa analizom dostupnih spiskova i ugovora – po jedna slika iz otkupa od Aleksandra i Jelene Poček, te dvije iz otkupa od Matilde Poček nije moguće pouzdano identifikovati u postojećim evidencijama. Iako zbog nedostatka originalnog ugovora sa Matildom Poček nije moguće donijeti konačan zaključak, podudarnost ovih podataka upućuje na ozbiljnu sumnju da dio ciklusa danas nedostaje.

Nakon presude Okružnog i Vrhovnog suda Crne Gore i podnošenja krivične prijave Pavla Počeka krajem 80-ih godina prošlog vijeka, prema dostupnoj dokumentaciji, pitanje ciklusa 'Gorski vijenac' Pera Počeka u Narodnom muzeju Crne Gore ponovo je došlo na red tek 2009. godine, tokom revizije Njegoševog muzeja (Biljarde). Tadašnja komisija za reviziju, kojom je predsjedavao Branislav Borozan, utvrdila je da autorski fond Pera Počeka čini 38 slika. Služba dokumentacije nije raspolagala ni sa kakvom dokumentacijom o postojanju ovog fonda u Muzeju. Uprkos upornom insistiranju, do završetka rada komisija je samo informisana da je taj otkup bio predmet sudskog spora i kao potvrda toga predočene su joj tužba Počekovih nasljednika iz 1988. godine, kao i presuda iz 1989. godine.