Cetinjski vjesnik 1912: Je l’ moguće da tako nemilosno sudba čini s rodom srpskim

Mrak nastupa, njom i radost, badi njaci se eto lože. Kolo igra, čaše zveče, a nekom se jadi množe. Je l’ moguće, da već tako nemilosno sudba čini, s rodom srpskim što sad cvili u nesretnoj domovini, stihovi su poznatog pjesnika iz Bara i istaknutog Srbina katolika, Mila Jovovića, a koji su objavljeni u decembru 1912. godine, u 109. broju 'Cetinjske vjesnika'.

Milo Jovović, rođen kao Srbin katoličke vjere 1866. godine u Baru, dao je značajan doprinos svojoj naciji, koju je tokom cijelog života ponosno isticao. Istaknuti srpski rodoljub bio je romantčar, pisao je ljubavne i dječje pjesme, ali je ipak najvećeg odjeka imala njegova rodoljubiva poezija, ona u kojoj ljubi svoj srpski narod od kojeg je potekao.

Uskok na Badnji dan: 'Badnji danak je osvanuo. Veseli se duša svaka, Neko pjeva, neko puca, A neko bi skoro plaka. U cik zore zvek se čuje, Badnjaci se kući nose; U radosti sve se dalo, A nekoga suze rose.' Mrak nastupa, njom i radost, badnjaci se eto lože; kolo igra, čaše zveče, a nekom se jadi množe.

U palače i kolibe, veselo je jedna i ista, raduje se svaka duša svjetlom javnog Spasa Hrista. Pa ko da je danas tužan, kad sveopća radost vlada? Kad i prosjak zaboravlja bezbroj svojih teških jada? Ah, vidite, eno ovdje snuđen jedan uskok stao, na duši mu očaj teški kao siñi kamen pao!

Radost mu je oduzeta, na ognjištu svome nije; Badnji danak da proslavi, da se kraj svog ognja grije… On tumara tamo, amo, bez kućišta i ognjišta, imao je svoga dosta, a sad nema svoga – ništa. Samo ima mač viteški i krijepke muške snage, pa se nije odrekao domovine svoje drage. Ah! ona je njemu mila, u njoj mu je divni stanak; u njoj želi u slobodi proslaviti badnji danak.

'Bože, sveti, ti se smiluj, te patniku želje smiri, ne daj da mu s’ na ognjište Milo, rodno tuđin širi. Ne dopusti da ga dušman nemilosno tlači, mori, povrati mu slobodicu, za koju se vječno bori.' 'Cetinjski vjesnik', decembar 1912, broj 109 / Srbokatolik Milo Jovović.

Iako su srpskog pjesnika iz Bara njegovi Srbi zaboravili, a neki drugi počeli i da mu pripisuju lažna nacionalna opredjeljenja, o njegovoj narodnosti danas najglasnije svjedoče upravo njegove pjesme kao što su: 'Srpskoj zastavi', 'Bratska sloga', 'Vidovdan', 'Srbinova molitva', 'Srpstvu', 'Samo sloga Srbina spasava', 'Pozdrav rodu', 'Srpsko ime', 'Srbin', 'Neoslobodenoj braći', 'Od Srbina ko je bolji', kao i brojne druge.