Jure Šaban Stanić: Tivat ima ozbiljan zbor

Centar za kulturu Tivat je tokom proteklog vikenda organizovao novi seminar za članove Gradskog hora Jadran, koji je održao Jure Šaban Stanić, ugledni hrvatski muzički pedagog i kritičar, vođa brojnih klapa i horova, tenor i klarinetista.

Na inicijativu Centra za kulturu u Tivtu, pozvan sam da sa Gradskim zborom Jadran napravim jedan vikend seminar sa lijepim repertoarom italijanskih opernih zborova, prije svega od maestra Verdija, koji je na neki način rodonačelnik tog italijanskog opernog stila. Ideja je da se hor pripremi za nastup 25. juna, na otvaranju kulturnog ljeta. Radili smo intenzivno i nadam se da je vikend bio uspješan.

Iako Jadran postoji tek dvije godine, mogu reći da su pjevači pomno odabrani, da se radi o talentiranim ženama i muškarcima u dobroj pjevačkoj kondiciji. Vidi se da se radi strukturirano, promišljeno i da se polaže pažnja na tehničke detalje. Glasovi su dobro separirani, postavljeni i pripremljeni. Zatekao sam veselu i radnu atmosferu i dobru početnu točku iz koje se može napraviti jako lijep rezultat u relativno kratkom vremenu.

Velika zasluga pripada dirigentici, profesorici Andrei Orlando Tripović. Siguran sam da je tako. Talent koji nije oplemenjen kvalitetnim radom ostaje samo na nivou darovitosti. Ona je očigledno taj talent uspjela usmjeriti i razviti. Mogu reći da je napravila jako dobar posao.

Lijepo je vidjeti da na jednom malom prostoru kao što je Tivat postoji toliko zainteresiranih ljudi koji su spremni da rade ozbiljan repertoar. Ali mogu reći nakon ovog vikenda da će koncert 25. juna zaista biti izuzetan.

Mogu se složiti s tim da je ovo veliki zalogaj za jedan amaterski hor koji radi tek nekoliko godina. Lakše je izabrati jednostavniji repertoar, ali ponuda da se nastupi sa velikim orkestrom i dirigentom kao što je maestro Mladen Tarbuk, ne odbija se. To je izazov, ali i velika prilika da se zbor pokaže u najboljem svjetlu.

Hor ima dvije prepreke – izuzetno zahtjevan repertoar i zajednički nastup sa Bokeljskim simfonijskim orkestrom. To jesu prepreke, ali mogu biti i izazov. Kada problem pretvorite u izazov, onda ga je lakše rješavati. Mislim da je bilo važno da se na vrijeme krene sa radom, što je moja draga kolegica, dirigentica i profesorica klavira Andrea i uradila. Tako se može kvalitetno pripremiti i doći do dobrog rezultata.

Radili smo dvoglasni ženski zbor iz drugog čina Traviate, gdje se ženski dio hora jako lijepo pokazao. Zatim „Va, pensiero“ iz Nabucca, pa zbor iz Lombardijaca koji je ritmički zahtjevan, ali vjerujem da će ga hor savladati. I „Zbor cigana“ iz Trubadura, gdje je naglasak na muškom dijelu hora. Program je lijepo izbalansiran.

Ideja je bila da krenemo od onoga što je lakše za čitanje, a zatim da radimo na tehničkom jačanju zbora – kroz upjevavanje, vokalnu tehniku, izgovor stranog teksta i povezivanje značenja libreta sa muzikom. Važno je da tekst ne ostane samo nešto što se mehanički izgovara, već da dobije smisao kroz glazbu.

Bavilo se i osnovama fiziologije glasa, fonatornog aparata, načinom njegovog funkcionisanja, disanjem i ostalim fiziološkim dijelovima koji sudjeluju u fonaciji. Bilo je riječi i o načinu na koji tijelo treba osnažiti, ozvučiti, plasirati ton, koji od jednog čistog intoniranja prelazi u prostor umjetničke tonske prakse.

Da, to je bila jedna lijepa suradnja i početak kontakta sa dirigenticom Andreom. Napravio sam četroglasni aranžman baš za vaš zbor, ali Bokeljska noć je kudikamo jednostavniji oblik od Verdijevog djela koje je globalno prepoznato.

Radili ste sa više horova, sa preko 20 klapa koji su osvajali 50-tak nagrada, bili član mnogih žirija, umjetnički ste direktor Festivala klapa u Perastu. Da, gotovo da nema klapskog festivala u Hrvatskoj na kojem nisam bio u žiriju. U Perastu sam od 2007. sudjelovao kao takmičar, voditelj i član žirija, a od 2012. i predsjednik ocjenjivačkog suda.

Radite na afirmaciji klapskog pjevanja i kroz Vašu knjigu sa obradama tradicionalnih i zabavnih pjesama. Knjiga je prošle godine uspješno promovisana uz veliku pomoć Bokeške udruge muzičara i gospođe Snežane Radinović. Knjiga ima oko 200 stranica i sadrži 40 obrada: tradicijske pjesme iz Omiša, Solina, Boke, te raznih dalmatinskih područja.

Klarinet sam diplomirao i uvijek mu se vraćam kad obaveze dozvole. Posebna radost mi je što moj sin, koji ima 9 godina, već svira klarinet i osvojio je drugu državnu nagradu u Hrvatskoj. Sve češće on svira moj instrument, što me raduje – prirodan je to nastavak. Što se pjevanja tiče, pjevam u grupi Rišpet već 14 godina, što mi je velika radost.