Gostujuća izložba II Ljetnjeg likovnog salona ULUCG-a u Rijeci

Muzej grada Rijeke, u saradnji sa Savezom Crnogoraca Hrvatske, predstavlja gostujuću izložbu 36 umjetnica i umjetnika koji su, odlukom stručnog žirija, izabrani za učešće na II Ljetnjem likovnom salonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Salon je organizovalo Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore, a održan je u više galerijskih prostora širom crnogorskih gradova na primorju i sjeveru zemlje, u periodu od maja do novembra 2025.

Kako ističe Zlatko Tot, kustos Muzeja grada Rijeke, kao odgovor na zadatu kustosku temu „Prostor pisan svjetlošću“, stručni žiri odabrao je širok spektar umjetnika čije razlike u izboru likovnog izraza, kao i pripadnost različitim generacijama, na reprezentativan način predstavljaju najbolje tokove savremene likovne scene Crne Gore. Dalje navodi da je na prvom spratu Kockice predstavljeno 36 radova, čiji raspon tehnika i materijala obuhvata ulje i akril na platnu, frotaž, digitalnu grafiku, terakotu, kolaž, dekolaž, crtež, kao i različite kombinovane tehnike.

Kako Tot naglašava, u skladu sa temom u radovima dominira topli sunčano-morski kolorit, koji se prirodno nameće kao geografsko obilježje Južnog Jadrana i crnogorske obale, istovremeno gradeći prostorni kontekst odrastanja i života ovih umjetnika. Tot navodi da, ovih 36 umjetnica i umjetnika, osim što su izabrani za učešće na državnom salonu, postaju i međunarodni predstavnici savremenih likovnih tendencija svoje zemlje.

Prema njegovim riječima, predstavljeni radovi, kako po izboru motiva, tako i po tehničkoj izvedbi, mogu biti ravnopravno izlagani u evropskim i svjetskim galerijama i muzejima. Gostujuća izložba potvrđuje kontinuitet kulturne saradnje između Muzeja grada Rijeke i Saveza Crnogoraca Hrvatske, institucija koje njeguju istu privrženost suncu, obali i moru.

Kao ističe istoričarka umjetnosti Petrica Duletić, tema II Ljetnjeg likovnog salona ULUCG-a, „Prostor pisan svjetlošću“, izuzetno je sugestivna i bogata mogućnostima za tumačenje u kontekstu savremene likovne umjetnosti. Ona navodi da tema ukazuje na ono suštinsko: posmatranje kao iskustvo, svjetlost kao oblik i prostor kao unutrašnje stanje.

Duletić posebno naglašava da svjetlost u crnogorskom slikarstvu ima duboku asocijativnu vezu sa Mediteranom — vizuelnu, emotivnu, istorijsku i identitetsku. Dalje pojašnjava da specifičan kvalitet mediteranske svjetlosti, oštre, intenzivne, ali istovremeno tople, vjekovima inspiriše umjetnike, te postaje vizuelni znak identiteta i način izražavanja ukorijenjenosti u prostoru, tradiciji i kulturi.

Kako navodi Duletić, mediteranska svjetlost doživljava se kao nasljeđe — element koji definiše način upotrebe boja, izgradnju prostora na platnu, ali i osjećanja koja umjetnik prenosi. Ona nije samo estetski činilac, već vizuelni jezik kroz koji se Mediteran prepoznaje kao prostor svjetlosti i sjenke, unutrašnjeg i spoljašnjeg, prošlosti i sadašnjosti.

U širem smislu, kako Duletić ističe, svjetlost postaje i kulturološki kod, simbol prostranosti, otvorenosti, dijaloga kultura, kao i duhovnih slojeva Crne Gore. Kod crnogorskih likovnih umjetnika mediteranski ambijent često se transformiše u arhetipski prostor: svjetlost nije samo refleksija mora ili kamena, već nosilac unutrašnjih stanja, kolektivnog pamćenja i duhovnog trajanja.

Petrica Duletić smatra da salon poziva umjetnike da se odmaknu od tradicionalnih formi i temi pristupe kroz savremene, često tehnički zahtjevne medije. Takođe, kako naglašava, salon podstiče multidisciplinarne dijaloge između umjetnosti i nauke i otvara prostor za nova tumačenja.

Na kraju, Duletić zaključuje da kurirani model selekcije, kao i kontinuitet održavanja salona i Tradicionalne godišnje izložbe, potvrđuju ULUCG kao savremenu instituciju koja zaslužuje snažniju podršku države i dalji institucionalni razvoj.