Sveti i Velika srijeda: značaj i simbolika

U Svetu i Veliku srijedu se sjećamo žene grešnice koja je umila Spasiteljeve noge, obrisala svojom kosom i pomazala ih mirom. U ovaj treći dan strasne sedmice Crkva nas podsjeća i na Judinu izdaju. Na svetu i Veliku srijedu sveti oci su zapovjedili da čini spomen na ženu bludnicu, koja je pomazala Gospoda mirom.

Bogosluženje ovog dana otkriva nam silu pokajanja i ljubavi, radi kojih se sila Božja kao ulje izobilno izliva na sve one koji se iskreno kaju. U ličnosti pokajane žene bludnice vidimo primjer velike pokajne ljubavi. Sva četiri Jevanđelista opisuju događaj kada je žena bludnica pomazala skupocjenim mirom Spasiteljeve noge, naglašavajući da ovo pomazanje predstavlja vid pripreme za Hristovo stradanje i pogreb.

Svakako da ovo pokajanje žene bludnice nije bilo odjednom i nije se dogodilo slučajno; ona je prošla kroz unutrašnju pripremu i obasjana Spasiteljevom silom, omrzila svoja gnusna i grešna dela, i dok je Gospod večeravao u domu Simona gubavog, ona se delatno pokajala za sva svoja učinjena sagrešenja koja su pomračivala njenu dušu.

Himnografija Velike srijede nas podsjeća da je žena skupocjeno miro kupila od prodavaca, i pobojavši se zbog svojih sagrešenja, ona se odlučila da dragoceno miro izlije na Spasiteljeve noge i na vidljiv način izrazi svoje pokajanje. Nasuprot velikom pokajanju žene grešnice, znameniti himnografi nas podsjećaju i na mračno Judino izdajstvo.

Zanimljivo je tumačenje Svetog Jovana Zlatoustog o događaju pomazanja Spasiteljevih nogu: „Žena, dakle, vidi Isusa i pristupi mu sa smelom nadom. A ako je žena koja je bolovala od točenja krvi pristupila sa trepetom i zbunjeno, iako ništa nečisto nije ispovedila u sebi, koliko li je veći strah i stid morala da osjeća ova žena zbog svoje nečiste savesti! Zato je i prišla Isusu posle mnogih žena – Samarjanki, Hananajki, krvoločive i drugih, i to ne pred narodom, nego u kući. I dok su drugi dolazili da im isceli telo, jedina je ona došla da oda poštovanje Isusu i radi opravdanja duše. Ona nije imala nikakvu povredu na svom telu, i naročito zato svako treba da joj se divi. Ona ne prilazi Isusu kao običnom čoveku – inače ne bi obrisala Njegove noge svojom kosom – nego kao biću koje je iznad čoveka. Upravo zato polaže pred Hristove noge onaj deo koji se u celokupnom čovekovom telu ceni više od svih ostalih delova – svoju glavu.”

Crkva nas u ovaj dan podseća na bezumno delo Jude koji izdajničkim celivom izda Hrista za trideset srebrnika. U bogosluženju Velike srijede svoje molitve upućujemo Gospodu našem da nas učini dostojnim pokajanja pokajane bludnice koja postade obrazac istinskog pokajanja i preumljenja celog bića koje je okorelo u grehu, ali molimo se Spasitelju našem da nas sačuva od bezumnog i pogubnog puta Judinog izdajstva.

Sveti Oci jasno govore da se na Veliku srijedu sećamo Judinog bezumnog dela, ne zato što je takvo delo dostojno sećanja i pominjanja, već da bi nas podsetilo na stradalni put Gospoda našeg Isusa Hrista i njegovo krajnje smirenje.

U bogoslužbenoj praksi na Veliku srijedu ustalilo se i savršavanje Svete tajne jeleosvećenja. Ovde je potrebno naglasiti da Svetu tajnu jeleosvećenja ne bi trebalo služiti ako za to ne postoji naročita potreba, tj. ako nema težih bolesnika koji zahtevaju ovu Svetu tajnu. U Svetoj tajni jeleosvećenja Duh Sveti, svojom blagodatom, silazi na bolesnika nad kojim se ova Sveta tajna i služi. Cilj njenog savršavanja je dvostruk, a sastoji se u opraštanju grehova i molitvi za isceljenje bolesnika od bolesti i nemoći.

Govoreći o Svetoj tajni Jeleosvećenja, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poučava: „Apostol Jakov piše nam: „boluje li ko među vama neka dozove starešine crkvene te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem, u ime Gospodnje. I molitva vere pomoći će bolesniku, i podići će ga Gospod; a ako je grehe učinio, oprostiće mu se” (5, 14-15). Ne treba dozvati ma koga nego sveštenike, starešine crkvene; ne treba ga pomazivati ma u čije ime (da ne bude vračbina) nego u ime Gospodnje; neće ga podići ma ko drugi, nego sam Gospod, niti mu ma ko drugi može oprostiti grehe osim jedino Gospod. Zašto uljem a ne nečim drugim? Zato što je tako zapoveđeno, te da bismo mi pokazali poslušnost i veru. Različiti se elementi upotrebljavaju u raznim tajnama, no blagodati je jedna kao što je Gospod jedan, a od Gospoda je sve. Zašto Gospod potrebuje neku materiju da bi izlila blagodati Svoju na nas? Ne potrebuje Gospod materiju, nego mi: dok smo u materiji, potrebujemo materiju. Snižavajući našoj nemoći Gospod se služi materijom. Nematerealnim angelima On daje blagodati nematerealnim načinom. Nemoćan je jelej sam po sebi, kao što je nemoćna svaka materija sama po sebi, no blagodati je Božija svemoćna. Kroz jelej Gospod daje blagodati Duha Svog Svetog, i ta blagodati leči bolne, podiže raslabljene, povraća sumaslišane.”

Na kraju, kada je u pitanju bogosluženje Velike srijede, potrebno je naglasiti da se u ovaj treći dan stradalne sedmice prestaje sa služenjem Liturgije Pređeošćenih darova, kao i sa čitanjem velikoposne molitve Svetog Jefrema Sirina.