Sofija Đonović: Folklor je moj život, moje odrastanje i moja druga porodica

U vremenu kada globalizacija briše granice, ali često i posebnosti, folklor ostaje snažan podsjetnik na to ko smo i odakle dolazimo. Crnogorska nošnja, bogata simbolikom i dostojanstvom, ne ostavlja ravnodušnim – ona privlači poglede, budi radoznalost i otvara prostor za dijalog među kulturama.

Sofija Đonović svaki put kada obuče crnogorsku nošnju i izađe pred publiku osjeća ponos, odgovornost i duboku povezanost sa svojom zemljom. Za nju, to nije samo nastup, već trenutak u kojem nosi istoriju, tradiciju i identitet Crne Gore – pred očima svijeta. U tim trenucima, emocija nadilazi igru. Svaki korak postaje priča, svaki pokret svjedočanstvo o nasljeđu koje traje i koje se prenosi sa generacije na generaciju. Upravo kroz takve trenutke, mladi ljudi poput Sofije postaju najljepši ambasadori svoje zemlje.

Sofijina priča zato nije samo priča o folkloru, već o ljubavi prema domovini, o porodici i nasljeđu, o odgovornosti da se ono najvrijednije sačuva i prenese dalje.

Na pitanje kakve reakcije najčešće izaziva kada se pojavi u nošnji van Crne Gore, Sofija odgovara: 'Kada se pojavimo u nošnji van Crne Gore, reakcije su uvijek ispunjene divljenjem, radošću i velikim interesovanjem. Ljudi nas često zaustavljaju, fotografišu i sa iskrenom znatiželjom pitaju o našoj zemlji, igrama i običajima. U tim trenucima osjećam veliku sreću i ponos, jer znam da predstavljam Crnu Goru na najljepši mogući način.'

Ona se sjeća svog prvog nastupa sa tri godine, kada je obukla nošnju i nastupila na Cetinju: 'Taj osjećaj radosti, uzbuđenja i ponosa ostao je u meni do danas i tada je, vjerujem, počela moja najveća ljubav, folklor.'

Sofija ističe da je ljubav prema folkloru naslijedila od svoje majke, koja je bila dugogodišnji član folklora: 'Odrastala sam uz priče o igrama, nošnjama, putovanjima i druženjima i od malena sam znala da želim da budem dio toga.'

Folklor je oblikovao njeno odrastanje i ličnost, naučila je disciplini, odgovornosti, radu u timu i poštovanju drugih: 'Kroz folklor sam sazrijevala, učila da vjerujem u sebe i da budem ponosna na ono što predstavljam.'

Na pitanje koliko je važno čuvati tradiciju u vremenu kada se sve brzo mijenja, Sofija odgovara: 'Mislim da je danas važnije nego ikad da čuvamo tradiciju, jer nas ona podsjeća ko smo i odakle dolazimo.'

KIC 'Budo Tomović' joj znači mnogo: 'To je moj drugi dom, mjesto gdje sam odrasla i gdje sam provela najljepše godine svog života. Tu sam naučila prve korake, stekla prijatelje za cijeli život.'

Ona ističe posebnu zahvalnost koreografima i ljudima koji su uticali na njen razvoj, kao i svom pokojnom dedi Milošu Miliću, koji je bio stub folklora. 'Njegova velika ljubav prema djeci i kulturi ostavila je dubok trag.'

Sofija se osvrće i na jubilej KUD 'Budo Tomović', koje obilježava 80 godina postojanja: 'To je veliki jubilej koji pokazuje snagu tradicije, trajanje i kontinuitet. Njegova uloga u očuvanju tradicije i identiteta je nemjerljiva i predstavlja ponos cijele Crne Gore.'

Sofija Đonović zaključuje da folklor nije samo dio njenog života, već da je to njen život, a njeni planovi su usmjereni ka daljem školovanju i nastavku folklornog puta.