Branko Baletić: Hiljadu rezervnih naslova

Branko Baletić, jedan od najautentičnijih i najuticajnijih autora jugoslovenskog i crnogorskog filma i televizije, trajno je obilježio regionalnu kinematografiju, pomjerajući granice između popularnog i autorskog izraza. Obrazovan na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi velikog Aleksandra Petrovića, Baletić je već od sedamdesetih godina gradio impresivan opus – od zapaženih televizijskih ostvarenja do filmova koji su stekli kultni status. Njegov „Balkan Express“ upisan je u istoriju jugoslovenskog filma, dok su brojni projekti koje potpisuje kao autor, producent i pedagog oblikovali generacije stvaralaca, ali i kulturni pejzaž ovih prostora. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, a 2014. je stekao status istaknutog kulturnog stvaraoca. Vanredni je član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Vrsni intelektualac, sa jednako snažnim pečatom u dokumentarnom, igranom i televizijskom formatu, ali i u institucionalnom i pedagoškom radu, Baletić s pravom slovi za personu čiji značaj prevazilazi umjetničke okvire, ulazeći u širi društveni i kulturni kontekst.

BUĐENJE

Šta Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete? - Vidite, dijete, ništa mi ne nedostaje. Što najviše volite u tome što ste odrasli? - Ne znam – jer ja, zapravo, uopšte nijesam odrastao. Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja? - Policajac u meni – a baš sam bio darovit. Koju svoju osobinu smatrate najgorom? - Vjerujem svakoj budali. Što najviše cijenite kod drugih? - Da mi ne postavljaju pitanja.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da Vas glumi? - „Hiljadu rezervnih naslova“, a neka me glumi onaj ko najviše plati. Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe? - Zavisi da li je dama ili muškarac. U prvom slučaju: zbog ranije preuzetih obaveza ne mogu prisustvovati našem vjenčanju. U drugom: postoji li u životu muškarca ljepši trenutak od onog kada, ovlaš naslonjen na šank, preko ruba čaše viskija, ugleda neku plavušu – pa makar bila i crnka? Kako biste opisali sebe da ste hrana? - Može li piće – dupli, s ledom. Koju moć superjunaka biste voljeli da imate? - Da budem tih, miran – i pomalo krvoločan. S kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan? - Sa Zevsom – čisto iz radoznalosti.

SVAKODNEVICA

Šta radite nedjeljom popodne? - U mom kalendaru nedjelja ne postoji. Koja pjesma Vam je uvijek pri vrhu omiljenih? - Nemoj da brigaš/ život se stara / dok bude ljudi/ biće i para... Koja knjiga/predstava/film je u posljednje vrijeme na Vas ostavila najjači utisak? - „Temeljni ugovor“ – djelo grupe anonimnih autora. Gdje biste voljeli da otputujete? - Na željezničku stanicu – i da kupim kartu u jednom pravcu, za sav novac koji imam. Koje prevozno sredstvo najmanje volite? - Volim sva – dok god imaju točkove.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate? - Ogledalu u toaletu – ono bar zna da ćuti. Čemu se uvijek obradujete? - Igri. Da li za nečim žalite? - Žao mi je što neke političare nijesam propustio kroz šake. Bez čega ne možete? - Bez automobila. Za što ste se posljednji put izvinili? - Ja se, zapravo, izvinjavam samo sebi.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica? – Prva želja: da Lovćen postane njeguški sir. – Druga želja: da Tara bude lozova rakija. – Treća… ne znam – još pola litre rakije. Šta je najteže što ste do sada uradili? - Najteži su bili odgovori na vaša pitanja. Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli? - Meni su ljekari dali tri nedjelje, tako da o tri mjeseca i ne razmišljam. Kako biste voljeli da umrete? - Volio bih da, dok ležim u sanduku, neko u mimohodu zastane, pogleda me i vikne: „Živ je! Živ je! Mrda!” Koji bi bio Vaš epitaf? - Parafrazirao bih natpis s jednog engleskog nadgrobnog spomenika: „Jesam li vam rekao da ću umrijeti?“