„Young Sherlock“: Magareće godine zakletih neprijatelja

Vrlo je zanimljivo gledati devetnaestogodišnjeg Šerloka kako oštri svoj briljantni um kroz ovih osam epizoda, ali i rađanje tame u njegovim i Morijartijevim očima. Čestitke svima koji slave: poslije više od 15 godina, Gaj Riči odlučio je da se vrati Šerloku Holmsu – i zavrti svijet Dojlovog kultnog detektiva po svojim prepoznatljivim pravilima. Ipak, Amazonova serija „Young Sherlock“, čiji je korežiser i koproducent, nema veze sa njegovim filmovima „Sherlock Holmes“ (2009) i „Sherlock Holmes: A Game of Shadows“ (2011) sa Robertom Daunijem Džuniorom.

Korisno je znati da se već u najavama ogradio od očekivanja fanova, naglašavajući da ih na strimingu čeka potpuno nova saga, zasnovana na serijalu young adult romana Endrua Lejna, čije je pisanje inspirisano pastišom Dojlovih priča. „Young Sherlock“ i jeste manje Dojl, a više Riči i Lejn – ali to nije nužno loše. Štoviše, vrlo je zanimljivo gledati Šerloka koji ima samo 19 godina i tek elementarno znanje o razlici između dedukcije i opservacije, te kako uči kako da izoštri svoj briljantni um kroz ovih osam epizoda (42-55 min).

Izuzetno povoljnom utisku o prvoj i drugoj epizodi znatno pomažu tri elementa: Ričijeva oktanska cik-cak režija, perfektno odabrani glumci i - bromansa postavljena u centar narativa. Prvi film sa Daunijem u ulozi Holmsa bio je istinsko osvježenje, drugi baš i ne, a može se reći da ričijevsko „ubrzanje“ Šerlokovog svijeta u seriji još bolje funkcioniše. Glavni junak je, naprosto, još premlad; tek treba da postane onaj najveći detektiv na svijetu kakvog ga znamo. Stoga, frenetična montaža, sjajno koreografisane scene akcije i brzopotezni dijalozi i te kako idu uz mladog i zelenog genija na početku slavne karijere.

Ansambl je perfektan od početka do kraja, zbog čega pomenuta bromansa i radi kao sat. Hirou Fajns Tifin, najpoznatiji kao Tom Ridl u filmu „Harry Potter and the Half-Blood Prince“ (Dejvid Jejts, 2009) i po ulozi u Harlan Koben mini-seriji „Safe“ (2018) sa Majklom Si Holom, fizički odgovara opisu koji biste mogli da zamislite i za Daunija i za najboljeg Holmsa u istoriji – Benedikta Kamberbača u britanskoj seriji „Sherlock“. Naravno, uz važnu „energetsku“ razliku… Hirou, kojem je ovo druga saradnja sa Ričijem nakon filma „The Ministry of Ungentlemanly Warfare“ (2024), u seriji „Young Sherlock“ mnogo je ranjiviji i emocionalno otvoreniji ka svijetu koji će ga vremenom krckati i na koncu pretvori u velikog cinika.

Važan dio priče o tome kako su se kalili srce i um Šerloka Holmsa jeste i njegov zakleti neprijatelj, a Donal Fin („The Wheel of Time“) fenomenalan je izbor za mladog Morijartija. Na njegovom licu, u pokretima i vječito nemirnim očima, lako je prepoznati budućeg „Napoleona zločina“, a to što znate da će mu se put sa Šerlokom u jednom trenutku razići – dodatno pojačava i ljepotu i tragičnost njihove bromanse. Ta je bromansa na tragu pravih „magarećih godina“, sa dvojicom klinaca koji se igraju i neprekidno provociraju sistem što pokušava da ih ukalupi, dok genij jednog pruža „lopovsku“ takođe genijalnom ugu drugog.

I zasebno i zajedno, Hirou i Donal uspijevaju da pronađu i dočaraju neke do sada neviđene slojeve dvije ličnosti toliko puta viđene na malim i velikim ekranima, da je lako ubijediti sebe da se ništa novo o njima ne može saznati. Kreator Metju Parkhil, te Riči i Piter Harnes zaduženi za razvoj serije, u „Young Sherlock“ pokazuju da nije tako, da se još mnogo o Šerloku i Morijartiju može ispričati. U prvoj sezoni krenuli su, dakle, od devetnaestogodišnjeg Šerloka kojem i te kako fali discipline. Brat Majkroft (Maks Ajrons iz serije „Condor“) koji je, kao što znamo, oduvijek bio po PS-u, šalje ga po kazni na Oksford.

Tamo mladi Holms upoznaje Morijartija, a novi drug (toliko briljantan da je dobio fakultetsku stipendiju) odmah ga uvlači u nevolje. Nakon što s univerzitetskog kampusa nestane vrijedan predmet i dogodi se ubistvo, zajedno će morati da pronađu počinitelja i dokažu da nemaju nikakve veze sa zločinom. Istraga će Šerloka i Morijartija odvesti mnogo dalje od Engleske; ispostaviće se da se iza naizgled jednostavnog zločina krije opasna globalna zavjera. Svakakvi igrači biće u nju upleteni, od kineske princeze Gulun Šu'an (Zin Ceng iz Netfliksovog hita „3 Body Problems“) koja možda ipak nije tako rojalna ličnost, preko prevrtljivih oksfordskih profesora poput ser Bjusefalusa Hodža (sjajni Kolin Fert), do članova porodice Holms.

Uplitanje Majkrofta, te majke Kordelije (Nataša Mekelhoun iz „Californication“ i „The Crown“) i oca Sajlasa (Džozef Fajns, inače striko od Hiroua, najsvježiji nam je iz „The Handmaiden's Tale“) u zapetljanu zavjeru u srcu Oksforda zapravo i mijenja cijeli ton serije, te otvara prostor da se ona Šerlokova ranjivost gurne u prvi plan. „Young Sherlock“ postaće čudnjikavi „mješanac“; u jednom trenutku čak će više ličiti na porodičnu dramu nego na detektivsku triler-misteriju, a već u narednom – biće više nalik Indijani Džonsu nego Dojlovom kultnom (anti)heroju.

Šerlokova trauma iz djetinjstva, povezana sa tragičnom smrću sestre Beatris, te očeva odsutnost i mamin boravak na psihijatriji, dobiće mnogo više prostora nego što se moglo očekivati, a kroz odnos s onom brutalnom (ne)rojalnom Kineskinjom, koju majstorski iznosi Ceng (najveće otkrovenje serije), održavaće i vraćati prijeko potrebni akcioni naboj. Taj žanrovski i tonalni miks malo je rogobatan; svi ti prelazi između akcije i bolnog suočavanja sa traumom uopšte nijesu glatki. Nešto što počne kao akciona komedija, zajebantska bromansa i štosna avantura odjednom prezupči – i pređe na mnogo kompleksniju, emocionalno zahtjevniju teritoriju.

Velike su šanse da će to iznervirati Dojlove hardkor fanove, da ne kažemo teške šerlokovske puritance. No, kao što rekosmo, „Young Sherlock“ je više ričijevska nego dojlovska avantura. Ako traže klasiku, gdje se ne „protrčava“ kroz priče i romane, te gdje se svaka epizoda posvećuje zasebnom zločinu i rješavanju misterije - eto im „Sherlock“ ili „Elementary“. Oni koji, pak, žele nešto drugačije mogu da se opuste i zavale u fotelju. Imaće u čemu da uživaju, uprkos nezgrapnim prelazima i neujednačenom tonu.

Bez obzira na to da li su puritanci ili ne, mnogima će donekle biti problem to prepumpavanje slučaja, te činjenica da serija i njen narativ postepeno rastu, budže se i šire kao balon. Ima momenata kada sve prijeti da pukne, ali taman kada pomislite da će se to dogoditi – izleti trik iz rukava. I za mnoge „poteškoće“ iskupe se i neka vrlo originalna rješenja, poput „mentalnih soba“ koje Šerlok koristi za analizu mjesta zločina…

Zaista jeste šteta što serija već nakon druge epizode gubi kinetičnost i ubrzanje koje joj je dala Ričijeva režija; ostali režiseri uopšte se i ne trude da održe njegov stil i brzinu. Ukratko, bolje bi bilo da je ostala i opstala ričijevska da-vrat-slomiš-energija, ali likovi su, srećom, prešarmantni, pa je seriji lako oprostiti stilska lutanja i narativne greške u koracima dok tako slatko nose srca na reveru. Krajnji dokaz je finale u kojem postaje jasno da se u prvoj sezoni išlo „pješke“, te gdje bi autorski tim mogao da krene u nastavku. Druga još nije potvrđena, ali ne sumnjamo da će je Amazon odobriti – već je trejler srušio sve rekorde gledanosti, a kamoli serija.

U finalu je, uglavnom, izvučen maksimum iz postavke u kojoj je porodična drama preuzela glavnu riječ u procesu istraživanja misterije. Nećemo se zadržavati u spoiler zoni, dovoljno je reći da je odnos s ocem kao izvorom mnogih nemira i majkom kao emocionalnim sidrom cijelog njegovog svijeta – opravdano iskorišćen kako za pumpanje narativa, tako i za karakterizaciju. Nezreo kakav je bio na početku, Šerlok je u finalu bitno drugačiji i malo, ali znatno bliže onom ciniku u kojeg će odrasti.

Slično važi i za njegovu bromansu sa Morijartijem – napukline u njihovom drugarstvu naziru se u finalu, postavljajući velika očekivanja od dalje razrade. I veliki zlikovac imao je bitne momente samospoznanja pred kraj sezone, pa je i njegova tama, kao i Šerlokova, postala evidentnija. Sada je na kreatorima da dodaju finese, te da nam pokažu kako će i zašto jedan odabrati moralnost i dobre namjere, a drugi put gustog mraka. S Morijartijem ih definitivno čeka još više posla s obzirom na to da su ga ciljano ostavili ambivalentnim, pa su mu i porodično zaleđe i socijalni status nagoviješteni skoro isključivo kroz ličnu fascinaciju Šerlokovom porodicom.

Da li je, dakle, „Young Sherlock“ – vrhunski Holms? Nije, taj opis i dalje pripada isključivo BBC nedoderu „Sherlock“. Da li je onda vrhunska triler-misterija? Nije ni to – i tu je „Sherlock“ i dalje neprikosnoven. Da li to znači da odudara od kanona, te da se ovi likovi ne mogu povezati sa Dojlom? Naravno da ne, jer u njoj se vidi sjeme ličnosti u koje će izrasti i Šerlok i Morijarti i njihov odnos. Stoga, odgovor na pitanje da li bismo gledali drugu sezonu glasi: „Da, apsolutno.“ Štošta se još može reći o Šerlokovim i Morijartijevim magarećim godinama i periodu kada su još - i jedan drugom i ostatku svijeta - pružali srce na izvol'te.