Laza Kostić: Ej, ropski svete

Laza Kostić u svom poznatom djelu 'Ej, ropski svete' izražava duboku emotivnu patnju i sramotu. U stihu postavlja pitanje: „Kuda ću pobjeći s obraza tvoga, s obraza tvoga trpežljivoga?“ Ova fraza otvara vrata razmišljanju o ljudskom dostojanstvu i osjećaju krivice.

Kostić se suočava sa idejom o propadanju u zemlju zbog 'ljute sramote' ili pokušaju da se uzdigne ka nebu, koje on vidi kao simbol najveće samovolje i bremena. „Nebo je samo ugnuta stopa gospodara boga, njome da zgniči smrtno robstvo do posljednjeg droba“, piše Kostić, ukazujući na oštru kritiku društvene nepravde.

U nastavku, on se obraća 'ropstvu' i 'zvijezdicama sjajnim', izražavajući nadu da kroz njih može proći 'vapaj mučenika', dok se traže zraci božje milosti. Kostić tako stvara snažnu sliku o borbi i patnji, pozivajući čitatelje da preispitaju svoje mjesto pod 'otim nebom'.