Pola vijeka u istom kolu: Priča o porodici Vuletić i KUD "Zahumlje"

Nije Nikšić slučajno zavrijedio titulu „Evropska prijestonica kulture 2030“, ali nije prosvijećenost doživio posljednjih godina ni decenija. I, da ništa drugo na kulturnoj mapi grada podno Trebjese minulih 128 godina nije živjelo do „Zahumlja“, imali bi se Nikšićani čime podičiti, jer to je jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava na Balkanu.

Decenijama unazad, u Nikšiću nema familije čiji makar jedan član nije bio dio pjevačkog društva, dramske sekcije, folklornog ili muzičkog ansambla u toj ustanovi, pa ipak rijetke su porodice poput Vuletića, jer Dragan, Danka, Nikola i Milica su od najranije mladosti vezani za folklor. Nedavno je JU „Zahumlje“ proslavilo pola vijeka od osnivanja Folklornog ansambla, a to je bio povod da posjetimo porodicu Vuletić kako bi nam ispričali šta im je sve igra i pjesma u životu donijela.

Dragan i Danka, FOTO: Privatna arhiva Ako bi od Dragana tražili najkraći odgovor, vjerovatno bi rekao – sve! A, zaista je tako. U „Zahumlju“ je upoznao Danku Todorović, a pošto su se vjenčali i dobili Nikolu i Milicu jasno je bilo da će i djeca biti folkloraši.

- Folklorni ansambl „Zahumlja“ osnovan je 1975. godine, a bio sam od početka dio te priče. Ranije je u Nikšiću bilo Folklorno društvo „Čelik“, ali mi smo donijeli novu energiju pa, rekao bih, i veći profesionalizam. Teško se sjetiti tih početaka, mnogi od prvih folkloraša nijesu se dugo zadržali, nažalost ima ih i koji nijesu više među živima. Prije tačno pola vijeka imali smo i prve javne nastupe, a igrali su tada: Luro Vlahović, Hajdana Brkuljan, Šefćet Kuruglija, Ranko Vujović, Rašo Mušović, Zorka Nikolić, Branka Ćirović, Zlatko Kadović, Ljubo Vujović, Zoja Vukićević, Mišo Andrijašević, Jasmina Dreković ... - prisjeća se Dragan Vuletić, dodajući da je dugo bio u prvoj postavi s Miodragom Ćetkovićem, Momom Mijovićem ... momcima i đevojkama koji su se kasnije priključili sve popularnijem folkloru.

Njegova životna saputnica Danka 1982. godine je postala član KUD „Zahumlje“. Tu se upoznala s Draganom, rodila se ljubav i oboje su bili aktivni folkloraši kada su na svijet stigla njihova djeca - Nikola i Milica.

- Milica je od 1993. godine u Zahumlju, godinama je igrala u prvoj postavi, igrao je i Nikola, ali on je brzo izrastao i kad je „premašio“ dva metra teško je bilo naći za njega odgovarajuću nošnju, pa se preorijentisao na sport i danas je reprezentativac Crne Gore u ragbiju. Naša kćerka je aktivno igrala folklor 20-ak godina, do prije deceniju, dok se nije udala. Sada njena kćerka Vladana Marić igra folklor u Budvi. Dakle, tri generacije veže jedno kolo - ponosno priča Danka Vuletić.

Dragan je aktivno igrao do 2006. godine, a i kasnije, bar u posebnim prilikama. - Igrao sam sve dok me nije bilo više sramota da nastupam s ovom đecom - uz osmijeh odgovara Dragan, podsjećajući da je mnogo nastupa imao sa svojom djecom, da je s Milicom igrao šotu i čoček, da je bio na brojnim turnejama.

Vuletići su u Rusiji imali turneju 1985. godine. Pošto je koreograf Bela Petković imala porodičnih obaveza, Vuletić je organizovao pripreme i „Zahumlje“ odveo na dvonedjeljnu turneju po Rusiji, a tek se bio vjerio s Dankom. Nastupao je Dragan u Poljskoj 1995, u Iraku 1997, pa slijede Italija, Mađarska... Koliko je imao koncerata i redovnih godišnjih nastupa, proslava... niko ne zna. Nastupalo se od scena u najudaljenijim seoskim zabitima do velelepnih evropskih dvorana.

Dragan na oproštajnom koncertu organizovanom njemu u čast, FOTO: Privatna arhiva Dugo je Dragan vozio autobus pun folkloraša širom kontinenta i istovremeno nastupao, a Danka se godinama bavila i pedagoškim radom u „Zahumlju“. Rukovodila je Dječjim ansamblom, koji je brojao oko dvije stotine polaznika, a kasnije su ona i Milica pjevale u horu te ustanove.

Kad se obilježavala stogodišnjica „Zahumlja“, Dragan je dobio Zlatnu, a Danka Srebrnu plaketu. Dragan kaže da u „Zahumlje“ posljednjih godina dolazi samo da popije čaj i vidi se sa starim prijateljima. Zanimljivo je, ali zašto ne reći, da se lani, kada se obilježavalo pola vijeka folklora u „Zahumlju“, niko nije sjetio da pozove Vuletiće na proslavu, a kad bi sabrali njihove godine članstva, to je trajanje duže od same ustanove.

- Pola vijeka me neraskidivo veže za „Zahumlje“, a to nije malo. Ponajbolje se sjećam kad smo 1974. godine svi počeli da obnavljamo sadašnju zgradu. Bilo je to mnogo drugačije vrijeme od današnjeg, vladao je veliki entuzijazam, međusobno poštovanje, ljubav... „Zahumlje“ se, krajem pretprošlog vijeka, začelo kao Pjevačko društvo, ali se sredinom 70-ih obnavljaju sve sekcije. Tada počinje i naš orkestar u kojem su bili: Gojko Nikolić, Vanja Tomanović, Duško Babović, Đona Milošević, Brano Ćirović ..., osniva se folklor, počinje rad Dramski studio... Sjećam se i kako smo se snalazili za prve nošnje, gdje smo ih pozajmljivali, sve dok nijesmo došli do svog fundusa, a imao je Nikšić tih godina jaku privredu i brojne mecene - kaže Dragan.

Milica i Dragan sa Žutim Serhatlićem nakon jednog od nastupa, FOTO: Privatna arhiva Vuletići, kao ni ostali najstariji članovi KUD „Zahumlje“ ne zaboravljaju koliko je za njihovu instituciju učinio Ćano Koprivica ili, recimo, Koka Đukanović, ali kažu i da su išli sezonski da rade kako bi sakupili pare za turneju, da su članovi krečili i čistili prostorije „Zahumlja“... - Kad god se nešto dešavalo u „Zahumlju“, mlađe članove smo slali kod Koke da donesu pune ovale mesa i sira. Nije Koka Đukanović bila običan član „Zahumlja“. Naprimjer, ona je svakom momku iz „Zahumlja“, kad je odlazio na odsluženje vojnog roka, platila avionsku kartu do odredišta. Sjećam se dobro da je i meni, 1979. godine, finansirala put do Skoplja. Takvi gestovi se ne zaboravljaju - priznaje Vuletić.

I nijesu Vuletići jedini koji su se sreli i zavoljeli u „Zahumlju“. Iz ove ustanove kod matičara su pošli i Nikolići, Lasice... Dragan Vuletić kaže da je „Zahumlje“ funkcionisalo kao jedna kuća, da je to bilo gradsko i gospodsko društvo, srce nikšićke kulture. Anegdotama vezanim za njegovu „drugu kuću“, kaže, ispisao bi hiljade stranica.

Milica i Nikola Vuletić na jednoj od turneja, FOTO: Privatna arhiva I, zaista, prodefilovalo je kroz ovu ustanovu hiljade Nikšićana, a zahumljaši tvrde da su oni koji su ih zaobišli siromašniji za jedno veliko iskustvo. Ko tako ne bi rekao kad se zna da su tu stvarali veliki Veljko Mandić, Drago Malović, Mima Karadžić, Petar Banićević i čitava plejada sjajnih glumaca, kad su godinama ustanovom rukovodili Lazar Tripković i Vojo Krivokapić ...

Generacije su godinama tu prolivale znoj, ali se istovremeno radovale, stvarale i živjele umjetnost, reprezentovale svoj etnos i svoju državu. Ipak, nijedna kompletna porodica, kao Vuletići, nije nastupala na jednom koncertu. U Nikšiću sigurno, a vjerovatno ni u Crnoj Gori. Mnogi se još sjećaju slike – Danka sa sinom Nikolom igra crnogorske, a Dragan sa kćerkom Milicom igre iz Srbije.

Najveći ponos: Dragan i Danka sa unucima, FOTO: Privatna arhiva Puno Zahumlje, puna kuća. I, puno srce. Kako i ne bi kad su Vuletići pola vijeka u jednom kolu.