Godišnjica smrti Ive Andrića

Ivo Andrić, književnik i nobelovac, preminuo je na današnji dan 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Rođen je 9. oktobra 1892. godine u Doću kod Travnika. U Višegradu je završio osnovnu školu, a u Sarajevu Veliku gimnaziju, najstariju srednju školu u BiH.

U oktobru 1912. započeo je studije u Zagrebu, a potom prešao u Beč, gdje sluša predavanja iz istorije, filozofije i književnosti. Zbog slabih pluća i čestih zdravstvenih problema, brzo napušta prestonicu Austrije i nastavlja studije u Krakovu. Kao gimnazijalac bio je pripadnik pokreta "Mlada Bosna" i borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda iz Austrougarske monarhije. Zatečen Prvim svjetskim ratom, ubrzo napušta studije i vraća se u Split, gdje ga policija hapsi i odvodi u tamnicu. Prvo u Šibenik, a zatim u Maribor, nakon čega mu je određen kućni pritvor u Ovčarevu, odakle prelazi u Zenicu.

Pisci je studije završio u Gracu. U junu 1924. godine odbranio je doktorsku tezu "O razvoju duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine", a dvije godine kasnije postao je vanredni član Srpske kraljevske akademije u Beogradu. Njegov redovni član bio je do 1939. godine. Andrić je iza sebe ostavio bogat književni opus, a svoju književnu karijeru započeo je kao pesnik. Prvi književni rad, pesmu "U sumrak", objavio je 1911. u "Bosanskoj vili".

Tokom boravka u mariborskoj tamnici intenzivno piše prozu, a 1918. slijedi delo "Eks Ponto". Nakon Prvog svjetskog rata, Andrić se zaposlio u Ministarstvu spoljnih poslova u Beogradu. Služba ga je u ranoj fazi odvela u diplomatiju u Vatikanu, Trstu, Bukureštu i Gracu. Radio je u diplomatskoj službi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim Kraljevine Jugoslavije, u Rimu, Marseju, Parizu, Briselu, Ženevi, Madridu i Berlinu. Tada objavljuje i zbirku pesama u prozi "Nemiri" i pripovetke "Ćorkan i Švabica", "Mustafa Mađar", "Ljubav u kasabi", "Most na Žepi", "Jelena, žena koje nema".

Uoči Drugog svjetskog rata, 1939. godine, zbog neslaganja s politikom vlasti u Beogradu, napustio je ambasadorsko mesto u Berlinu, vratio se u Beograd i posvetio pisanju. Književnu veličinu i priznanje u svijetu Andriću je donio prozni opus: romani "Travnička hronika", "Na Drini ćuprija" i "Gospođica", nastali 1945. godine, kao i roman "Prokleta avlija" iz 1954. godine. Za roman "Na Drini ćuprija" pisac je krajem 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ivo Andrić je prvi i do sada jedini pisac sa ovih prostora koji je odlikovan ovim najvišim književnim priznanjem.

Umro je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 13. marta 1975. godine, u 82. godini. Sahranjen je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju.