Spomen na prepodobnog Vaslija i svještomučenička stradanja Proterija

U crkvenom kalendaru obilježava se spomen prepodobnog oca našeg Vaslija, koji je živio u vrijeme cara Lava Isavrijanina, iknoborca. Kao mladić, postao je monah i učenik prepodobnog Prokopija Dekaopolita, te se hrabro borio protiv ikonoboraca, braneći poštovanje svetih ikona. Zbog svoje vjere, uhvaćen je i mučen, ali nije odustajao, propovijedajući istinu pravoslavlja do smrti. Nakon smrti cara Lava, sveti Vaslije je oslobođen iz tamnice i nastavio je svoj podvižnički život, vodeći mnoge grešnike ka pokajanju.

U isto vrijeme, u egipatskom gradu Aleksandriji, nakon smrti svetog Kirila, jeretik Diokosor zauzima patrijaršijski presto. Proterije, pobožni prezviter, hrabro se suprotstavlja njegovoj herezi, koja je tvrdila da je u Hristu jedna priroda. Iako je patrijarh pokušao da ga pridobije za svoje učenje, Proterije je ostao čvrst u pravoslavlju, učeći od svetog Kirila. Na Četvrtom vaseljenskom saboru 451. godine, Diokosor je izopšten zbog svojih jeresi. Nakon toga, Proterije je izabran za patrijarha, ali se suočava s otporom od strane mnogih u Aleksandriji koji su bili pod uticajem Diokosora.

Kada je Proterije preuzeo presto, nastao je razdor u crkvi, sa nekim sveštenicima koji su se odvojili i pokušavali da izazovu pobunu. Proterije je trpio velike muke, a pobunjenici su čak napali i carsku vojsku. Kada je došlo do sukoba, vojnici su se sklonili u hram, ali je narod zapalio hram, a vojnici su poginuli. Czar Markijan je poslao vojsku da umiri pobunu, ali su građani bili pogođeni njegovim mjerama, uključujući zabranu kupatila i pozorišta, što je dovelo do gladi.

Proterije je otišao kod cara da zatraži milost za svoj grad, i nakon njegovog posredovanja, grad je ponovo dobio slobodu. Ipak, nakon smrti cara Markijana 457. godine, pobunjenici su ponovo postali aktivni. Timotej Elur, koji je bio zlonamjeran, obmanuo je monahe da se okupe protiv Proterija. Kada je Proterije shvatio da mu ne može pomoći, odlučio je da pobegne, ali mu je prorok Isaija rekao da se vrati.

Kada se vratio, pobunjenici su ga uhvatili i ubili, zajedno sa šest hrišćana. Njihova svirepa ubistva uključivala su vukući njegovo telo kroz grad i spaljujući ga. Nakon toga, Timotej Elur je poslao vojnike da proteraju pravoslavne arhijereje i postave svoje. Pravoslavni su pisali caru i patrijarhu o nasilju, što je izazvalo reakciju. Czar Lavo je poslao vojnike da kazne pobunjenike, a Timotej Elur je bio osuđen na gubitak arhijerejskog čina i poslan u Gangeriju. Za novog patrijarha izabran je Timotej Salofoakil, koji je donio mir u Crkvu. Tako je Crkva u Aleksandriji ponovo našla mir, slaveći Trojicu Boga.