Ko je srušio Budvu? Svjedočanstvo o urbanističkom haosu

Profesorica Božena Jelušić, predsjednica Društva “Za bolji grad” (1992-2013), u novoj knjizi istražuje kako je Budva postala žrtva investitorskog urbanizma tokom posljednje tri decenije. Knjiga, radnog naslova 'Grad koji je pojeo sam sebe', svjedoči o uništenju prostora pod parolom razvoja i ukazuje na glasove razuma koji su se protivili ovom procesu.

Prema riječima Jelušić, tri su ključna razloga za pisanje knjige: dokumentovanje 'tranzicionog rata', otpor ideji da smo 'svi isti' te odbrana institucionalne memorije. 'Budvani su rijetki stanovnici koji imaju tu mogućnost da sa saobraćajnice Budva-Cetinje provjere svoje urbanističke planove u razmjeri 1:1', ističe ona, naglašavajući kako je Budva, zbog nelegalne gradnje i investitorskog urbanizma, izgubila prostor i ogromno finansijsko bogatstvo.

Investitori su, prema Jelušić, 'ljuštili' okolna brda bez obzira na ekološke posljedice i uništavali zelene površine. Danas, stan u Budvi nije samo mjesto za život, već postaje roba koju traže oni koji žele samo da 'parkiraju novac'. Ovaj trend je kulminirao nedavnim predlogom da se sruši naselje 'Slovenska plaža' radi izgradnje stambenih objekata, čime bi se uništile preostale zelene površine.

Građani su, kako Jelušić navodi, imali svoj udio u ovom procesu. 'Inženjering pristanka' se, kako kaže, godinama odvijao kroz lične interese i sebičnost, ali je bilo i snažnog građanskog otpora. Društvo “Za bolji grad” pokušavalo je da zaštiti ambijentalne cjeline i kulturne vrijednosti Budve kroz različite oblike očuvanja.

U knjizi se također razmatra kako je privatni interes preuzeo kontrolu nad urbanizmom. Jelušić se prisjeća kako se u Budvi, dok su u okruženju trajali oružani sukobi, odvijala tiha devastacija ambijenta. 'Argument' o potrebi gradnje tokom rata bio je ciničan, a društvo se borilo protiv bespravne gradnje i pokušaja etatizacije prostora.

U knjizi se spominje i primjer 'Peticije za spas Školja', koja je ostala upamćena kao veliki podvig građanskog aktivizma. Uključivanje ribara, lovaca i ekologa pokazalo je kako se zajednica može mobilisati čak i u teškim vremenima.

Jelušić također ukazuje na gubitke koje je kulturno blago Budve pretrpjelo. Primjeri prodaje objekata namijenjenih kulturi, poput Jadranske straže, jasno pokazuju kako su privatni interesi dominirali nad javnim. 'Investitorski urbanizam' se pokazao pogubnijim za turizam od bilo kojeg osvajača, a grad je izgubio ključne strateške lokacije.

Knjiga je namijenjena dokumentovanju rada jedne nevladine organizacije i građanskog aktivizma koji ju je pratio, sa ciljem da pokaže da nisu svi bili jednaki niti sebični u ovom procesu. Jelušić naglašava da je građa ogromna, ali je cilj jasno ukazati na posljedice neodrživog urbanizma.