Na Cetinju, Srbin ljubi spomen kao desnu ruku – Radoje Roganović

Na Cetinju, polju ravnom, na jednom brežuljku, Srbin ljubi spomen jedan kao desnu ruku! U njemu su zapisani svi sami junaci, što su srpskoj zemlji mili ka’ svijetli zrači. Ovi stihovi objavljeni su u cetinjskom 'Glasu Crnogorca' 1890. godine, a napisao ih je veliki srpski pjesnik i rodoljub iz Cuca, Radoje Roganović Crnogorac.

Radoje Crnogorac rođen je 1851. godine u Lješanskoj Nahiјi, u selu Progonoviće. Starinom je iz Trnjina, u Cucama, gdje su se još za vrijeme vladike Danila održale dvije znamenite bitke, 1706. i 1716. godine, oko kule kneza Rogana, kojeg je veliki srpski besmrtni pjesnik vladika Petar Drugi Petrović Njegoš ovjekovječio u 'Gorskom Vijencu', a čiji je Radoje potomak.

Spomenik kod 'Vlaške crkve' na Cetinju podigao je Knjaz Nikola prvi, u znak borbe previteške i prosute krvi. Stihovi Radoja Roganovića dočaravaju hrabrost junaka koji su se borili za svoju zemlju, a posebno slave trenutke bitke na Giljevu, kada je 50 junaka stalo protiv tri hiljade biranih Turaka. Njihova borba trajala je osam dana, danju i noću, a sjećanje na njih nikada neće umrijeti.

U ovom spomeniku se uzdižu junaci naše svete zemlje, koji su svoj život dali za slobodu, a stihovi Radoja Roganovića ostaju vječna počast njihovoj hrabrosti i žrtvi. 'Nek je hvala, nek je slava, spomeniku slavnom, koji se podigao na Cetinju ravnom', piše Radoje Crnogorac.