Panta Providni: Priča o umjetniku koji se izgubio i ponovo našao

Nebojša Jevrić, poznati umjetnički kritičar, piše o Panti Providnom, umjetniku koji je studirao vajarsvo na Likovnoj Akademiji. Panta, poznat po svojoj mrsavosti i životu ispunjenom vinom, bio je jedan od Kojota sa Terazijskog grebena. Njegova sudbina odražava priču o izgubljenim talentima i neprepoznatom geniju.

Panta je rijetko pohađao Akademiju, a jedino njegovo djelo, raspelo od mermera, poklonio mu je najpoznatiji srpski vajar Matija Vuković. Ovaj rad, koji prikazuje Isusa s velikom dječjom glavom bez kose, prodat je na izložbi u Boru. Godinama su ga prijatelji viđali kako pije u parku, dok je rijetko jeo i spavao. Nakon trideset godina odsustva, iznenada se pojavio na književnoj večeri u galeriji „Beograd“, gdje su ga svi prepoznali po očima.

U jutro devetog maja 1995. godine, tri muškarca u crnim odjelima došla su po njega. Predložili su mu da izradi reljef Bogorodice. Panta je bio uplašen i zbunjen, ali je pristao. Putovali su ka praznom selu u Homolju, gdje su mu ponudili kuću s zamrzivačem punim divljači i podrumom punim vina. Nakon mjesec dana samoće, Panta je završio svoj rad, a kada su se njegov poslodavci vratili, reakcija je bila nevjerovatna.

Nakon što je najmlađi od njih zaplakao zbog njegovog djela, Panta je saznao za tragediju koja ga je zadesila. Njegova trudna žena poginula je u saobraćajnoj nesreći, a lik Bogorodice koji je stvorio bio je u stvari odraz njegove izgubljene supruge. Nakon te tragedije, otišao je u Jerusalim, gdje je kršten u rijeci Jordan i prestao da pije i puši. Panta se vratio na književnu večeru, ali se ubrzo ponovo izgubio, ostavljajući za sobom misteriju koja nikada neće biti razjašnjena.