Titogradske Podgoričanke pričaju: Oživljavanje duše Podgorice kroz žene

Današnja Podgorica je svakodnevno u nekom nedefinisanom grču, a reditelj Momir Matović ističe da mnogi ne doživljavaju prostor kojim koračaju. Njegova serija "Titogradske Podgoričanke pričaju" premijerno će biti prikazana večeras u 19 sati u sali Dodest KIC-a "Budo Tomović" i donosi priču o gradu kroz glasove žena koje su učestvovale u njegovom oblikovanju.

Od 16. do 20. februara, u Dodestu će biti prikazano deset epizoda, u kojima govore Fahrija Mučić, Mila Bulatović, Bahrija Bibezić, Sanija - Sanka Bulić, Nada Kovačević, Milanka Šćepanović, Jadranka Selhanović, Slavica Đukanović, Jovanka Kovačević i Jadranka Đerković. Matović je naglasio da je nekadašnji Titograd imao osoben način života, duh i duhovitost, koje su svi stvarali, a koje niko nije morao objašnjavati.

Reditelj je u katalogu serije zapisao da današnjim titogradskim Podgoričankama rijetko ukazana pažnja, te da ovim projektom postaju ono što oduvijek jesu - živo, misleće biće koje osjeća, pamti i umije. Serija se sastoji od 10 polučasovnih epizoda, a produkciju potpisuje MFILM Montenegro - Podgorica. U intervjuu za Pobjedu, Matović dijeli svoja sjećanja na stari Titograd i kritikuje grad koji je danas samo blijeda kopija onoga što je nekada bio.

Matović je istakao da nijedan grad nije zaokružen literaturom i da je njegova serija pokušaj oživljavanja doživljaja i sjećanja. Naglašava da su žene koje su učestvovale u seriji oblikovale duh grada iznutra, bez obzira na to što nisu bile nositeljke javnih funkcija. Njihove priče, prema njegovim riječima, otvaraju vrata u raznorazna prisjećanja i tajne, dok se istovremeno prepliću dobro i zlo, veselo i tužno.

Matović priznaje da je njegov prijatelj dr Dušan Ičević godinama naglašavao potrebu za uključivanjem žena u priče o Titogradu, što ga je na kraju inspirisalo da fokusira seriju na njih. On objašnjava da su ambijenti iz kojih dolaze junakinje različiti, ali da njihove priče pokazuju da današnja Podgorica nema mentalitet grada kakav je nekada bio. Naglašava da se duh nekadašnjeg Titograda ne može prenijeti u savremeni život i da su se stari načini života i poštovanja izgubili.

Na kraju, Matović dodaje da su žene u seriji postavljene u središte gradskih priča, kako bi ispravili istorijsku nepravdu koja je često zaboravljena. Objekti i prostori, poput kuće na Tećiji ili balkona u Ulici slobode, takođe igraju značajnu ulogu u seriji, čime se potvrđuje da grad ima svoj identitet jednako koliko i sagovornice.