Stevan Raičković o povezanosti života i smrti u pjesmi 'Niti'

Stevan Raičković u svojoj pjesmi 'Niti' izražava duboku povezanost između nerađenih i mrtvih, naglašavajući prolaznost i krhkost ljudskog postojanja. U stihu 'Jednom nas tu, gdje nas ima, neće biti' autor postavlja pitanje o prolaznosti života i o tome kako smo svi povezani nitima koje spajaju generacije.

Pjesma oslikava osjećaj gubitka i neizvjesnosti, gdje Raičković piše: 'Mi smo niti koje vežu nerađene sa mrtvima'. Ove riječi evociraju slike vjetra koji duva kroz šupljine između nas, simbolizujući vrijeme koje prolazi i spaja različite dimenzije postojanja.

U mračnim sjenama leže mrtvi, dok nerađeni čekaju svoj trenutak. Raičković snažno poručuje da se 'koblno lelujamo i slušamo vjetar samo', čime ističe tugu i melankoliju koju nosimo u sebi. Ova pjesma poziva na refleksiju o životu, smrti i nevidljivim vezama koje nas spajaju.