Crna Gora izgubila Oskara za animaciju: Priča o Školi crtanog filma

Crna Gora je izgubila još jednog Oskara za animaciju, a sve to uslijed gašenja Škole crtanog filma u Titogradu, koja je nekada bila središte kreativnosti i inspiracije za mnoge mlade umjetnike. Ovu tužnu sudbinu ispričao je animator Saša Petrović, koji je bio dio te generacije, naglašavajući da su se u tom periodu redovno vraćali sa festivala sa zlatnim, srebrnim i bronzanim medaljama.

Petrović je istakao kako je Škola crtanog filma bila centralna tema među autorima i poznavalicima filma na prostoru bivše Jugoslavije, ali je, nažalost, Ministarstvo kulture odlučilo da je zatvori, što je označilo zvanični kraj jednog važnog poglavlja u crnogorskoj kulturi. Ovaj trenutak se dogodio u vrijeme kada je film 'Alhemičarev san' autora Momira Matovića premijerno prikazan, a koji osvjetljava značaj i uticaj Škole crtanog filma na kulturu Crne Gore.

'Alhemičarev san' portretira talentovanu generaciju umjetnika okupljenu oko Škole crtanog filma, uključujući i Ranka Radovanovića, čije je nasljeđe ostalo duboko urezano u kolektivnoj svijesti. Radovanović, koji je preminuo 2020. godine, bio je jedan od najdarovitijih članova škole, a njegovo stvaralaštvo je predstavljalo spoj talenta, znanja i institucionalne podrške koja je, nažalost, prekinuta gašenjem ove škole.

Petrović je naglasio da je Radovanović bio izvanredan umjetnik, čija je animacija bila na nivou svjetske klase. 'U normalnim okolnostima, Ranko bi zasigurno osvojio Oskara za svoje radove', rekao je Petrović, dodajući da je njegova animacija i sposobnost pričanja priče činila njegove filmove izuzetnim.

Škola crtanog filma, prema Petrovićevim riječima, nije se raspala, već je jednostavno ugašena, ostavljajući generacije mladih umjetnika bez podrške i inspiracije. Petrović je također izrazio žaljenje što nijedna institucija u Crnoj Gori nije podržala Matovićev film, koji bi mogao predstavljati izvor ponosa za svaku državu.

Osim toga, Petrović je ukazao na tri ključna stuba koji su činili Školu crtanog filma: Nikicu Raičevića, Momira Matovića i Mašana Ćupića. Oni su pružili inspiraciju, smjernice i institucionalnu podršku koja je omogućila kreativni razvoj mnogim mladim ljudima.

Na kraju, Petrović je istakao da bi bez sumnje, da je Radovanović imao priliku raditi u nekom poznatom svjetskom studiju, postao svjetska zvijezda, ali je nažalost stvarao u vremenu kada je njegova domovina bila u političkoj nestabilnosti.