San i bijeda duha: Razmišljanja o varoši i njenom duhovnom stanju

Jovan Nikolaidis u svom osvrtu na varoši piše o duhovnom stanju društva koje stagnira uprkos materijalnom bogatstvu. Varošanima nedostaje empatije i moralne uzoritosti, a novac koji stiču često dovodi do osionosti. U prošlosti su osjećali samilost prema slabijima, dok se danas njihov pogled preusmjerava ka površnom bogatstvu i agresiji vjerskog i nacionalnog fanatizma.

U kontekstu promjena, Nikolaidis naglašava da su džamije i crkve pune, dok su biblioteke prekrivene prašinom. On opisuje kako varoši, umjesto da napreduju, tonu u primitivizam i neznanje. S novim vremenima dolazi i nova nevolja, a varošanima, umjesto da postanu orlovi, prijeti opasnost od vlastite ograničenosti i površnosti.

Prema njegovim riječima, staro bratstvo među ljudima zamijenjeno je novcem nepoznatog porijekla, a vjerska opredjeljenja postala su sredstvo za podjele i sukobe. Varošani se sve više okreću materijalnom, a sve manje duhovnom, dok se njihova ljudskost stisnula u žurbi za bogatstvom.

U ovom kontekstu, Nikolaidis se prisjeća razgovora s mirnim starcem muslimanom koji je, i pored svih promjena, ostao predani vjernik. Njegove riječi o opasnom vremenu i zapuštenim maslinjacima predstavljaju simbol gubitka duhovnih vrijednosti u varoši. Starac je upozorio na podijeljenost među ljudima, dok je on sam nastojao održati svoju vjeru i tradiciju.

Autor se osvrće i na promjenu u ponašanju nekadašnjih komunističkih vjernika, koji su se sada okrenuli religioznim praksama. Uočava kontrast između prošlosti i sadašnjosti, gdje su nekadašnji ateisti postali strastveni vjernici, a groblja su postala simbol raskoši i materijalizma.

U zaključku, Nikolaidis izražava sumnju u mogućnost povratka duhovne imovine oslobođenom čovjeku, ističući da se ljudska ovisnost o materijalnim stvarima povećava, dok se sve više ljudi boji svjetlosti. Nebeski horizonti postaju rijetko viđeni, a ljudske glave su sagnute pod pritiskom suvremenog društva koje gubi svoj duhovni identitet.