Epstinovi fajlovi: Potvrda istine o žrtvama i skrivenim pitanjima

Epstinovi fajlovi su potvrdili ono što su žrtve govorile: prijave nijesu bile izolovani incidenti, svjedočenja nijesu bila histerija, a nestanci nijesu bili slučajnost. Ova mučna dokumentacija nije donijela veliko otkrovenje, već potvrdu istine koju smo svi ignorisali. Dok smo se bavili teorijama zavjere, svijet je funkcionisao otvoreno pred našim očima.

U vrijeme kasne adolescencije, raspravljali smo o Stenli Kjubriku i njegovim filmovima, pri čemu je „Širom zatvorenih očiju“ (1999) bio posebno intrigantan. Ovaj film otvara teme seksa, nasilja, kulta i moći, ostavljajući mnogo pitanja bez odgovora. Bio je to film koji nas je zastrašivao, a istovremeno bio blizak svijetu u koji smo ulazili.

Godinama kasnije, shvatamo da „Širom zatvorenih očiju“ nije samo film o tajnim društvima, već i o nama samima. Dok smo se igrali teorijama zavjere, stvarnost je bila mnogo jasnija nego što smo htjeli priznati. Epstinovi fajlovi su pokazali da su žrtve bile ignorisane, a njihova svjedočenja i prijave nisu bila dovoljna, čak ni sudske presude. Dok su oči bile zatvorene, vjerovalo se moćnicima, a žrtvama se nije vjerovalo.

Ironično je da je pristup Epstinovim fajlovima dozvoljen samo onima koji imaju više od 18 godina. Ova situacija vraća nas na kolektivno stanje svijesti, gdje se žrtve ponovo marginalizuju. Dok se raspravlja o geopolitici i prebacuje fokus na druge, žrtve ponovo nestaju, a njihov glas se gubi. Obrazac je jasan: pratite novac i političke projekte koji se ne dešavaju slučajno.

Kjubrik nas je na to upozorio, i čini se da njegov posljednji film sada svi gledaju drugačijim očima. Mnoge stvari, koje su izgledale kao trivijalnost, sada se čitaju u novom svjetlu. Sve se odvijalo transparentno pred našim širom zatvorenim očima.