Predstava 'Krevet od lišća' istražuje sukob tehnologije i emocija

Predstava ,,Krevet od lišća“, koja je u režiji Sandre Vujović, premijerno je izvedena u sali Dodest KIC-a ,,Budo Tomović“. Ova predstava propituje odnos pojedinca u ,,pametnoj zgradi“ – simbolu apsolutne kontrole, ali i odnose između pojedinaca u ljubavnom trouglu između Anđele, Zoje i Vuka. „Pametna zgrada“ ne služi tek kao kulisa, već kao manifestacija ideologije reda. Zgrada simbolizuje trijumf logike nad empatijom, gdje se predvidljivost slavi kao vrhunska vrlina, dok se ljudska potreba za povezivanjem tretira kao nepotrebna buka u komunikaciji.

Dramski sukob nastaje u trenutku kada se taj hladni, digitalizovani poredak suoči sa intimnim očajem. Centralni rekvizit – rotirajuća kada u kojoj je Anđela pokušala samoubistvo – postaje metafora ljudske transformacije. Naslovni motiv, krevet od lišća, simbolizuje utočište za one koji se ne uklapaju u „pametne zgrade“ našeg vremena. Metafora „kreveta od lišća“ sugeriše povratak prirodi, mekoći i nečemu što je prolazno, nasuprot čvrstim, hladnim zidovima pametne zgrade. Scenografija u predstavi „Krevet od lišća“ funkcioniše kao vizuelna metafora rešetki, tehnološke izolacije i prolaznosti.

Dominantan element koji vidimo na slici je vertikalna struktura nalik na fiksne lamele ili prozirnu zavjesu od čvrstih traka, na kojoj se na momente emituju filmski pasaži, poput prolaska voza. Kombinacija projekcija na trakama, ponavljajuće poetične muzike i rotirajuće kade koristi filmska sredstva kako bi se dočarala intimnost i težina teme, čineći da mali prostor (poput onog u DODEST-u) postane beskonačan poligon za emocionalno preispitivanje. Ova predstava je hrabar scenski ogled o sudaru dvije nepomirljive ontologije: one koja teži potpunoj automatizaciji života i one koja u njegovoj nepredvidljivosti vidi jedini prostor slobode.

Kroz tri ključna lika i specifičan scenski prostor, predstava dekonstruiše savremenu otuđenost, ali ne na nivou puke društvene kritike, već kroz duboku, gotovo hirurški preciznu analizu ljudske psihe pod pritiskom tehnokratije. Iako se bavi teškim temama poput samoubistva, fašizacije odnosa i tehnološke dominacije, predstava zadržava meku nit melodrame. Ona nas podsjeća da, uprkos brzini kojom se svijet mijenja i vještačkoj inteligenciji, srce ostaje jedina teritorija koja se ne može u potpunosti mapirati algoritmima.

Rediteljka Vujović je kazala da predmeti oko nas postaju sve pametniji. - Pitanje je gdje to vodi i u kakav položaj nas stavlja. Ta era je tek počela i mi ne možemo još da primijetimo kako nas mijenja. Ipak, koliko god postojale razne inteligencije, pa čak i ljudska, kad dođe do pitanja srca tu sve prestaje. Srce se pita – rekla je ona, dodajući da je mjesto ljubavi u savremenom svijetu u ljudima. U centralnom dijelu scenografije je kada, koja je na neki način i centralno mjesto radnje. - Kada koja se rotira postaje i sto i krevet i kada u kupatilu, a to što se ona uspravlja u taj jedan položaj je ta neka izvrnuta perspektiva glavne junakinje – istakla je Vujović.

Pored pozorišnih sredstava, kako je kazala, koristili su se i filmskim. Prema riječima glumice Milice Kekić, koja u predstavi igra Zoju, ova predstava je drugačija od svega što je radila. - Emotivna je, imam ta dva partnera sa kojima je potpuno drugačija igra, kao da su dvije različite predstave spakovane u jednu - iz toplog u hladno i obratno. Najizazovnije mi je bilo ,,hendlati“ te emocije – kazala je ona, dodajući da joj je ideja vodilja u procesu bila misao da se partneri ne podrazumijevaju. - Da se na odnosu mora raditi konstantno, uvijek i zauvijek, kako bi on opstao, kako bi živio – kazala je ona.

Đorđije Tatić, koji tumači lik Vuka, istakao je da se predstava bavi izvorno ljudskim pravima. Za njega to nije društveno angažovana floskula, već ga se istinski tiče. - Iako ne pripadam toj populaciji, ja živim sa ljudima, ja sam društveno biće. I moj zadatak je da se ne odnosim kukavički prema tome. Da se ne sklanjam, ne okrećem glavu od svega toga. Ako nekog podržavam onda podržavam da je neko različit i drugačiji i da to ne mora i ne treba da bude bolest kako se često klasifikuje – kazao je on.

Mirjana Spajić, koja u predstavi tumači lik Anđele, kazala je da joj je za njen lik bilo ključno da je ona kao psihološkinja i feministkinja neko ko pokušava da popravi ljude. - Da popravi svijet, da popravi sebe a nekako i ne uspijeva u tome – rekla je ona. Danas, kako je ocijenila mlada glumica, živimo u konzumerističkom svijetu i ponašamo se u odnosima jedni prema drugima kao da biramo sa polica. - Ovo ću, a kad mi dosadi ću nešto drugo i mislim da je najlakše to, ljudi se podrazumijevaju, lako zamijene jedni druge. Za to su krive društvene mreže i određeni trendovi kojima mi želimo da odgovorimo, samo ne znam zašto. Nekako je lakše udaljiti sebe od sebe i ne baviti se sobom – kazala je Spajić.

Tekst predstave potpisuje Katarina Nikolić. Za scenski prostor zaduženi su Zorica Baković i Boris Vukezić, za vizuelni identitet, kostim, fotografiju i grafički dizajn Danica Janković, a za muziku Irena Popović-Dragović. Projekat ,,Krevet od lišća“ realizovan je u koprodukciji ,,Bunt scene“, ,,Pigmaliona“ i KIC-a ,,Budo Tomović“, uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, kao i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorice.

Đorđije Tatić je istakao da u liku Vuka koji tumači ima nešto fašističko. - Pogotovo u tom hladnom odnosu prema fizikusu, prema tijelu. On je sav od toga, trudio sam se i u tom fizičkom da ga donesem, da ima tu hladnoću. Vuk ima emocije, ali su u posljednjoj fazi nestajanja. Mislim da se to događa sa našim društvom. Na ulici dok prolazim dok šetam, osjećam to u ljudima – kazao je on, dodajući da je naše društvo u fazi fašizacije. - Tako jako osjećam to prisustvo fašizma da je to nevjerovatno – kazao je on.