Jezik javnih ličnosti: Nivo, super i konzumiranje

U savremenoj komunikaciji sve je više javnih ličnosti koje svoj rječnik svode na tri riječi: nivo, super i konzumiranje. Ove fraze zamjenjuju ranije korišćene termine kao što su dnevni, mjesečni i godišnji planovi, a uspjeh se više ne opisuje kao dobar ili loš, već se govori o 'visokom' ili 'niskom nivou' uspjeha.

Malo kome pada na pamet da kaže da je neki proizvod dobrog ili lošeg kvaliteta, već se koristi termin 'kvalitet na visokom ili niskom nivou'. U ovom kontekstu, autor postavlja pitanje koliko javnih ličnosti mogu da izgovore nešto bez klišea i dosadnih izraza. Većina se čini kao da je željela da dostigne nivo, a da pritom nisu postali ni vo.

Riječ super takođe postaje dosadna, a autor ilustruje ovo kroz dijalog o kupovini automobila. Umjesto da se opisa vozilo kao dobro ili loše, dijalog se svodi na niz pitanja i odgovora sa riječju 'super'. Autor ukazuje na to koliko je tužna situacija da strana riječ istiskuje bogate izraze kao što su dobro, vrlo dobro, odličan i drugi.

U savremenom jeziku, gubi se i korišćenje glagola kao što su jesti, piti i pušiti, a umjesto njih sve više se koristi konzumiranje. Kada se govori o sokovima, oni se 'đuskaju', dok se alkohol ne miješa, već se 'brendira'. Ova pojava, prema autoru, ukazuje na to da se bogatstvo izražavanja gubi.

Na kraju, autor se osvrće na termin market koji je zamijenio riječ 'prodavnica'. Postavlja se pitanje da li se ovdje više ne prodaje, već samo marketing. Ipak, nije sve crno, jer se u oglasima još može vidjeti da se nešto prodaje, ali ostaje neizvjesno do kada će to trajati. Kada poljoprivrednik nudi kavu na selu, reći će da je prodaje, dok bi je u gradu možda 'markizirao'.