Misterija o Šekspirovoj ženi i sinu kroz 'Hamnet'

U romanu 'Hamnet' Megi O’Farel iz 2020. godine i njegovoj ekranizaciji, koja je dobila osam nominacija za Oskara, prikazana je priča o Agnes, ženi Vilijama Šekspira, koja ima gotovo natprirodnu sposobnost da nasluti budućnost. Nažalost, ona ne može da spasi svog mladog sina od kuge, što dovodi do toga da njegov otac napiše jednu od najvećih drama u književnosti – 'Hamleta'. Međutim, većina ovih detalja nije provjerljivo tačna, kako piše BBC.

'Hamnet' predstavlja djelo inspirisano maštom, bogatu analizu tuge koja se temelji na minimalnim činjenicama. Iako nema poznatih i provjerljivih informacija o Šekspirovoj porodici, istraživanje njegove prošlosti je trajalo vekovima. Poznato je da je 1582. godine, kada je imao 18 godina, Vilijam Šekspir oženio En Hetavej, koja je tada bila u drugom stanju sa njihovim prvim djetetom, Suzanom. Godine 1596, kada je njegov sin Hamnet imao samo 11 godina, on umire. Sahranjen je 11. avgusta, a Šekspir, koji je putovao sa svojom pozorišnom trupom, vjerovatno nije mogao da stigne na sahranu. Otprilike četiri godine kasnije, napisao je 'Hamleta'.

Niko ne zna uzrok Hamnetove smrti, ali s obzirom na to da je kuga tada bjesnjela, velika je vjerovatnoća da je to bio razlog. Takođe, malo se zna o En, uključujući da li je mogla da čita i piše. U romanu, ona je predstavljena kao snažna ličnost, a Džesi Bakli je za svoju ulogu nominovana za Oskara. O’Farel u autorskom tekstu na kraju romana priznaje koliko se malo zna o Hamnetu i njegovim roditeljima, ali svoju priču gradi na pažljivom istraživanju tog perioda, smještajući je u istorijski kontekst. Dok je istraživala, izjavila je da je iznenađujuće koliko je istorija loše tretirala Šekspirovu ženu.

„Uvijek nam je predstavljena samo jedna priča o njoj, većina biografa je slijedila verziju koja sugeriše da je bila nepismena seljanka koja ga je zarobila u braku. Zbog toga sam se vratila Šekspirovim dramama da pokušam da je pronađem“, rekla je O’Farel. Njen otac, bogati farmer, ostavio joj je miraz u testamentu i nazvao je Agnes. O’Farel je odlučila da svojoj junakinji da to ime, zaključivši da bi, ako iko zna njeno ime, to bio njen otac. Džoj Eldridž Karni, autorka studije 'Women Talk Back to Shakespeare', izjavila je da je O’Farelin prikaz namjerno odbacivanje vjekovima pogrešnih pretpostavki o En.

Agnesina intuitivnost dolazi i iz ponovnog čitanja Šekspirovih drama, gdje se njeno znanje o biljkama i ljekovitim napicima može povezati sa monologom Ofelije u 'Hamletu'. O’Farel je izjavila: „Svako domaćinstvo je u to vrijeme imalo baštu za ljekovito bilje, a žena u kući je bila odgovorna za pravljenje lijekova.“ U ovom kontekstu, Džesi Bakli je predstavila Agnes kao ženu kakvu bismo željeli da je Šekspir imao – izuzetnu na svoj način.

Njen lik je toliko neobičan da se u filmu šuška da je, kako joj Šekspirova majka govori, “dijete šumske vještice”. U međuvremenu, Hamnetova smrt ostaje misterija. Poznavalac Šekspira, Stiven Grinblat, u svom eseju 'The Death of Hamnet and the Making of ‘Hamlet'‘, vidi direktnu vezu između Hamnetove smrti i predstave. U filmu, kada Agnes putuje u London da pogleda predstavu, vidimo kako glumcu koji igra Hamleta daju kostim i boju kose koja ga čini sličnim Hamnetu. Ova interpretacija ukazuje na to da predstava nije samo način da Šekspir izrazi svoj gubitak, već i način da se oprosti od sina kroz lik u drami.

Međutim, šekspirolog Dejvid Skot Kastan naglašava da su veze između stvarnih događaja i Šekspirove umjetnosti samo spekulacije, bez obzira na to koliko su intrigantne.