Sofija Drakulović: O potrebi da se bolne traume otvoreno dijele

Na promociji knjige 'Ispovijest su gore nego psovke' autorke Sofije Drakulović, koja je održana sinoć u KIC-u 'Budo Tomović', Drakulović je govorila o poeziji, ličnim traumama, ironiji i društvenim temama.

Govoreći o svom odnosu prema poeziji, istakla je da je njeno interesovanje za pisanje počelo još u djetinjstvu, kada je pisala kratke pjesme. Ona poeziju doživljava kao proces koji ne zahtijeva brojne spoljne faktore, već prisustvo samog autora.

Jedna od ključnih tema razgovora bila je ispovijest kao oblik ogoljavanja. Drakulović se bavila pitanjem granice između patetike i iskrenog ogoljavanja, naglašavajući značaj autorskog glasa koji dijeli lično iskustvo s drugima. Takav pristup vidi kao oblik ličnog osnaživanja, umjesto skrivanja emocija i zauzimanja hladnijeg stava prema sopstvenim iskustvima.

Govoreći o društvenim pitanjima, kazala je da, i kada piše o društvu, često stavlja fokus na pojedinca, posmatrajući društvene pojave kroz lično iskustvo. Autorski glas, prema njenim riječima, govori i o sebi i o osjećaju zarobljenosti unutar tog društva.

Poseban dio razgovora odnosio se na ironiju kao način suočavanja sa životnim izazovima. Drakulović koristi ironiju i humor da bi se nosila s teškim iskustvima, izbjegavajući pretjeranu patetiku. Kako je naglasila, spoj ironije i humora može učiniti situacije još tragičnijim.

Na pitanje da li je razmišljala o tome kako će njene riječi doći do čitalaca, autorka je odgovorila odrično, ističući da joj nije cilj prilagoditi tekst očekivanjima publike, već otvoreno govoriti o ličnim traumama. 'Nisam željela da traume ostanu potisnute, nego da se o njima priča', kazala je Drakulović.

Govoreći o budućim projektima, navela je da se osim poezije bavi muzikom, filmom i performansom, te da želi da se oproba u pisanju proze dok je trenutno fokusirana na rad na poemi.