„Perverzni vodič kroz utopije“ – Žižek u potrazi za rajem

Veliki kritičar pop kulture i postmodernistički marksista, Slavoj Žižek, vraća se novim zabavnim i poluozbiljnim provokacijama. Ovoga puta, posvećen je ideji „utopije“ onako kako se pojavljuje u filmovima i televizijskim serijama, nakon što se ranije bavio „kinematografijom“ i „ideologijom“. Njegov prepoznatljiv glas donosi uvid u treće nastavke filmova, koje hvali kao neočekivano sjajne i duboko važne.

Žižek se opisuje kao komunistu, iako se na šaljiv način ograđuje od te tvrdnje rekavši da je svjestan kako to „zvuči ludo“. U jednom trenutku pohvaljuje film „Zanos“ (1991) zbog prikazivanja apokalipse kao stvarnosti, dok „Prošle godine u Marijembadu“ (1961) hvali zbog razotkrivanja postapokaliptične istine. Njegov tradicionalni geg izaziva veliku reakciju publike, jer se ubacuje u filmske i televizijske scene, poput Marlona Branda u „Apokalipsi danas“ (1979) ili Elizabet Mos u „Sluškinjinoj priči“ (2017).

Žižek primjećuje da će njegov dokumentarac govoriti o završecima filmova, upozoravajući publiku na spojlere i dodajući: „izađite iz bioskopa odmah: niko neće primijetiti da vas nema“. Kada je riječ o utopijama, priznaje da ih ovdje nije lako pronaći, iznoseći suptilne argumente iz frojdovske, marksističke i hegelijanske perspektive, pokazujući da u represivnim strukturama moći postoji utopijsko mišljenje.

Žižek iznosi zanimljivu opasku o filmu „Žana Dilman, 23 Ke du Komers, 1080 Brisel“ (1975), povezujući „perverziju“ uživanja u potčinjavanju sa orgazmom glavne junakinje. Ipak, razočarava to što ne govori o tome da utopije nijesu kul, već se sve vrti oko distopije – ironične i po mogućstvu postapokaliptične. Čudno je da se ser Tomas Mor uopšte ne pominje, a Žižek ideji utopije može prići samo kroz paradoks. Njegova izlaganja su zabavna, neumorno improvizuje, a čak nastavlja da govori i preko odjavne špice. „Perverzni vodič kroz utopije“ prikazan je na Venecijanskom filmskom festivalu.