Predstava 'Znam. Neću!' o zavisnosti

Crnogorska glumica Žana Gardašević Bulatović za "Vijesti" govori o predstavi "Znam. Neću!" za koju potpisuje tekst i režiju, a koja će biti izvedena danas u sklopu "OFF selekcije" FIAT-a. Predstava kroz istinite priče govori o zavisnosti, prevenciji, stigmi i potrebi da se o onome što prećutkujemo konačno počne govoriti.

Nakon višegodišnjeg istraživačkog procesa koji je sprovela Žana Gardašević Bulatović, i nakon razgovora sa psiholozima, psihijatrima, psihoterapeutima, socijalnim radnicima, trenutnim i bivšim zavisnicima, apstinentima, ljudima koji su na tretmanima odvikavanja, ali i njihovim porodicama, kao i kroz brojnu literaturu i različite druge izvore, nastala je predstava “Znam. Neću!” koja će biti izvedena danas u vantakmičarskoj “OFF selekciji” Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT.

U sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u 18 časova, komad će izvesti glumci Marija Maša Labudović i Stefan Vuković. Poznata crnogorska glumica ovoga puta je van scene, kao autorka multimedijalnog umjetničkog projekta koji se bavi temom bolesti zavisnosti, a o čemu više i sama govori u intervjuu za “Vijesti”. Kroz dramsku igru i istinite priče fokusira se na ljudske sudbine, lične izbore i prevenciju, ističe se u najavi FIAT-a.

Gardašević Bulatović dodaje da nije željela da “popuje” ili osuđuje, već da ispriča snažnu priču od koje se ledi krv u žilama, ali koja istovremeno ostavlja vjeru da izlaz postoji. "Projekat “Znam. Neću!” po svom sadržaju i suštini može spadati i u programe edukacije i prevencije. Ima sertifikat saglasnosti Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore i Zavoda za školstvo da je adekvatan za prikazivanje djeci 8. i 9. razreda osnovne škole i srednjoškolcima. Zbog toga se nadam da će naići na prepoznavanje i podršku institucija sistema i da će biti prilike da dođemo do što većeg broja mladih ljudi, koji inače spadaju u najranjiviju kategoriju kada su bolesti zavisnosti u pitanju”, rekla je umjetnica u intervjuu za “Vijesti”.

O procesu istraživanja, nastanku i značaju predstave “Znam. Neću!”, ciljevima i željama koje ima po pitanju projekta, ali i o sopstvenom glumačkom, umjetničkom i pedagoškom pozivu, Žana Gardašević Bulatović govori za “Vijesti”. Predstava “Znam. Neću!” danas je na programu FIAT-a, festivala koji prostor daje različitim, često nekonvencionalnim umjetničkim pristupima.

Žana objašnjava: "Umjetnost glume ja odavno ne doživljavam samo kao tumačenje i igranje određenih likova. Gluma, za mene, ima mnogo širi potencijal od same umjetničke interpretacije i može biti alat u različitim procesima koji se tiču čovjeka. Moja potreba da istražujem taj potencijal i da glumu koristim i izvan njenih uobičajenih okvira prirodno me je dovela do autorskog rada. Na početku i na kraju svega uvijek je u fokusu čovjek, sve ono što ga gradi i ruši, njegova ranjivost, strahovi, nadanja…"

Predstava nastaje iz istinitih priča. Žana naglašava da je predstava dokumentaristička, a da je nastala iz stvarnih događaja i iskustava. "Proizašla je iz istraživačkog procesa koji sam vodila dugi niz mjeseci i godina, kroz razgovore sa psiholozima, psihijatrima, psihoterapeutima, socijalnim radnicima, samim zavisnicima, apstinentima, ljudima koji su na tretmanima odvikavanja, bivšim zavisnicima i njihovim porodicama, kao i kroz brojnu literaturu i različite druge izvore. Sve su to bili koraci koji su me doveli do priče koja otvara, objašnjava, podstiče, opominje, ali i daje nadu. Nije bilo lako prenijeti na papir i oblikovati u dramsku formu sav onaj očaj, kajanje, ali i ogromnu snagu i vjeru koju su mi pružili i povjerili ljudi koji su na cjeloživotnoj samostraži. Najveći izazov mi je bio da kroz umjetničku formu ne “popujem” i ne osuđujem, već da ispričam snažnu priču, priču od koje će se, kao i meni tokom istraživanja, zalediti krv u žilama, ali koja će istovremeno ostaviti vjeru da izlaz postoji."

Gardašević Bulatović smatra da se zavisnost često rađa iz pokušaja da se preživi ono što se unutar čovjeka događa. "Duboko vjerujem da umjetnost može da pokrene ono što ponekad ne mogu ni riječi, ni lekcije, ni upozorenja. E ako ova predstava uspije da otvori perspektivu za razumijevanje zašto se to događa, da probudi potrebu da se čuje ono što se prećutkuje ili o čemu se ćuti u okviru porodice, da otvori razgovor i ohrabri nekoga da potraži pomoć, ali i da pogleda u sebe, onda sam postigla efekat koji sam željela. Osjećaću da sam uspjela da budem provodnik između teme, umjetnosti i čovjeka kome je ta poruka namijenjena."

Naslov predstave “Znam. Neću!” predstavlja čvrstu odluku, ali otvara i pitanje koliko je ta odluka zaista jednostavna kada se čovjek već nađe u krugu zavisnosti. "Naslov u sebi nosi ono što nosi i svaka bolest zavisnosti, složenost i težinu, potrebu za stavom i odlučnošću, ali i krhkost odluke koja se često čini jednostavnom samo dok se ne mora donijeti. Istovremeno, “Znam. Neću!” je afirmativna i upućena je svima. Može biti rečenica mlade osobe suočene sa izazovom, roditelja, prijatelja, ali i nekoga ko pokušava da izađe iz začaranog kruga zavisnosti."

U predstavi su u fokusu ljudske sudbine, lični izbori i borbe, a Žana naglašava i prevenciju. "Primijenjeno pozorište i dramska pedagogija su sfere umjetnosti koje afirmišem i kojima pripadaju moji dosadašnji projekti. U obrazovnom sistemu i lekcije o bolestima zavisnosti jesu jedan vid prevencije. Međutim, ja duboko vjerujem da umjetnost i neposredna razmjena koja se događa između glumaca i publike mogu ostvariti dublji odnos prema temi od klasičnog predavanja. Kroz emociju i prepoznavanje, određeni sadržaj se ne uči već se usvaja."

Žana zaključuje da je jedan od najvećih problema u društvu ćutanje. "O zavisnosti često počnemo da govorimo tek kada problem postane toliko veliki da više ne može da se sakrije. Mislim da je važno da se otvori prostor za razgovor i razmjenu iskustava kako bi se stigmatizacija smanjila i omogućila podrška onima koji se suočavaju sa zavisnošću."