Star Trek: Posljednja granica i radosni horizont

Zamislite seriju u kojoj najveća naučna fantastika, najdrhtaviji san i tajna - nije budućnost u kojoj ljudi putuju brže od svjetlosti. Ne, nego ideja i fantazija o tome da ćemo, prije svega toga, prvo stvarno naučiti da živimo jedni s drugima. Prvo putovanje na Zvjezdanim stazama bilo je... pa, sa svemirskim vampirom koji voli so. Odnosno, sa vanzemaljcem koji preživljava tako što izvlači so iz ljudskog tijela. 'Hrabro poći tamo gdje nijedan čovjek još nije pošao'...? Prije 60 godina, teško da je djelovalo više od džombastog druma. 'Svemir, posljednja granica'...? Sada znamo, ali prije šest decenija nijesu znali: kada se 'Star Trek' prvi put na televiziji pojavio, svijet je izgledao kao mjesto u kojem će čovječanstvo prije završiti u nuklearnom ratu, nego zajedno otići do zvijezda.

Malo konteksta vremena: Hladni rat bio je stvaran, rasna segregacija i nasilje jednako stvarni. Vijetnamski rat je bjesnio, a svemirska trka bila je daleko od nečeg plemenitog; takmičenje između dvije supersile. Pa zamislite koliko su kreatori jedne saj-faj serije bili smjeli, tad i u tvom vremenu i svijetu, sa prostom idejom i porukom. Glasi ovako: šta ako za nekoliko stotina stvarno budemo bolji?

I da, zamislite seriju u kojoj najveća naučna fantastika, najdrhtaviji san i tajna - nije budućnost u kojoj ljudi putuju brže od svjetlosti. Ne, nego ideja i fantazija o tome - da ćemo, prije svega toga, prvo stvarno naučiti da živimo jedni s drugima! I samo tako može da postoji jedan kosmički brod 'Enterprajz', i na njegovom komandnom mostu - i Amerikanac, i Rus, pa Japanac, Afroamerikanka i jedan 'poluvulkanac'. Svijet u kom, dakle, čovječanstvo nije pobijedilo tako što je postalo jednolično. Nego je moglo pobijediti samo i isključivo tako - jer je naučilo da različitost pretvori u prednost. I da sve to prigrli, ponosno, kao najdivnije bogatstvo.

A kada je 8. septembra 1966. emitovana prva 'The Man Trap' epizoda serije 'Star Trek' - bila je to samo borba za golo televizijsko preživljavanje. Pa je i ta priča sa 'svemirskim vampirom'... Bila iznuđena. Glavešine NBC televizije, pa i sami producenti - bili su, prije šest decenija, najmanje sigurni u to - da će serija uspjeti i biti gledana. Daleko od toga. Pa su namjerno odlučili da tu ubace i malo elemenata klasičnog horora, pa i tu 'creature feature' priču... Znajući tržište - i procijenivši, da takav narativ najbolje može da privuče publiku. Malo mračnjačke misterije u svemiru.

E da, 'The Man Trap' nije bila ni prva snimljena epizoda! Prvi 'pilot' bio je s naslovom 'The Cage'; NBC televizija ga je još 1964. odbila, smatrajući da je previše spor, 'cerebralan' - i očuđen, da. Umjesto stanovitog kapetana Kirka (Vilijam Šatner u roli života) - tu je bio neki kapetan Pajk, odnosno Džefri Hanter u glavnoj ulozi... A Leonard Nimoj bio je već Spok - ali sasvim drugačiji od onog kojeg je 'Star Trek' publika vječno zavoljela! Sa šiljatim ušima i nekakvim, sasvim demonskim obrvama. Ozbiljno, NBC producenti su bili ladno uvjereni, da će takvog Spoka veći dio tadašnje publike doživjeti - kao đavola, lično! Đavola na kosmičkom putovanju budućnosti...

Tek je Lenard Nimoj, naravno, svom liku kasnije pružio kompleksnost. Da njegov Spok ne bude samo nekakav čudački vanzemaljac... Već lik u kom se lomi centralni konflikt, između jake emocije i još jače logike! Pa je i onaj 'Long live and prosper', njegov pozdrav sa Vulkana, nastao nešto kasnije - u 'Amok Time' epizodi... I sve spram gestova i pozdrava, koje je Nimoj kao dijete vidio kao blagoslov u obredu u jevrejskoj sinagogi. Taj njegov gest, to - mali i domali prst zajedno, kažiprst i srednji prst zajedno, palac odvojeno - toliko je savremenom čovjeku prepoznatljiv, da ga koriste i ljudi koji nikad nijesu nijednu 'Star Trek' epizodu pogledali!

I daleko od toga da je jedan radosni pozdrav kosmičkih putnika bio jedino, što su 'Zvjezdane staze' svakodnevici podarile. Komunikator iz serije? Lako ćete tu prepoznati moderni modelni telefon na preklop; čak je i sami Martin Kuper, jedan od pionira mobilne telefonije, govorio i 'Star Trek' kao inspiraciji. 'Trikorder', ručni uređaj za skeniranje i prikupljanje informacija? Još jedan korak ka smartfonu. PADD uređaj sa komandnog mosta svemirske krstarice? Original tablet računar. Ozbiljno, sve to je prije šest decenija izgledalo kao nekakva svemirska tehnološka magija... A stvari koje u našoj svakodnevici i sada uzimamo zdravo za gotovo.

A najstvarnija, od svega toga, bila je jedna 'Star Trek' i NASA konekcija. Ozbiljno, Američka svemirska agencija je seriju koristila - i kao sredstvo za marketing i promociju svojih svemirskih programa, i kao inspiraciju! Pa kada je sedamdesetih tražena nova generacija kosmonauta, ona glumica Nišel Nikols, tamnoputa članica 'Enterprajz' posade u seriji – učestvovala je u kampanji i udarnom spotu za regrutovanje žena i pripadnika manjina. Rezultat? Više od 8.000 prijavljenih, od kojih je primljeno 35 novih astronauta. Među njima i Seli Rajd - prva Amerikanka u svemiru!

I sve je to stvarnost: kada je Mej Džejmison 1993. postala prva Afroamerikanka u svemiru, prva tamnoputa kosmonautkinja... Javno je govorila - da je kao djevojčicu inspirisala upravo Uhura, onaj lik Nišel Nikols u 'Star Trek'. Da bi ista se Mej Džejmison pojavila u 'Star Trek: The Next Generation' epizodi, samo osam mjeseci nakon svog 'pravog' svemirskog leta. I još: kada je NASA konstruisala i razvijala prvi spejs šatl, ideja je bila da se prvi orbiter nazove 'Konstitušn'... Da bi se, naravno, milionska armija 'Star Trek' fanova peticijom oglasila - uz molbu, da se ime promijeni u 'Enterprajz'. Naravno da im je pošlo za rukom: kada je na kalifornijskom kosmodromu u Palmdejlu prvi spejs šatl 'Enterprajz' predstavljen - tu je bila i kompletna glumačka postava originalne serije, i kreator Džin Rodenberi... A vojni orkestar svirao je 'Star Trek' temu!

Jer, na koncu i prije svega - u 'Star Trek' priči najbitniji su ljudi kojima je ta priča bitna. Serija nije bila instant hit; daleko od toga. Nakon druge sezone, fanovi su pokrenuli jednu od najvećih kampanja za spas bilo kog televizijskog projekta - i 'zatrpali' NBC pismima. Rezultat: izborili su se makar za treću sezonu, ali sa debelo skresanim budžetom. Pa je posljednja epizoda emitovana 3. juna 1969.- odnosno, samo šest sedmica prije Apolo 11 misije. Da budemo jasni: 'Star Trek' je otkazana i prije nego je čovjek prvi put na Mjesec kročio.

Da bi se desio jedan splet dobrih okolnosti, sretna slučajnost, kakvu obično zasluže oni sa dobrim namjerama - kad se najmanje nadaju. Televizijski ekvivalent vaskrsenja - sindikacija. Odnosno, ponavljanje serije po lokalnim televizijama, što joj je pomoglo da pronađe milionsku novu publiku... Savršen primjer 'uspješnog neuspjeha': serija koja nije uspjela da opstane na programu... postala je globalna franšiza! Jer, na koncu, tu je isključivo bitan optimizam - i bitne su dobre namjere. Ona svijest i ona vizija - da ovaj naš svijet stvarno može biti u budućnosti bolji... Ako prihvatimo naše različitosti, kao raskošno bogatstvo svih Zemljana. Onda kad naučimo da sarađujemo. Naravno, nakon šest decenija, lako nam je da svjedočimo - da ideja Džina Rodenberija nije odmakla od prilično smjele saj-faj pretpostavke. Da je fantazija u jednakoj mjeri, u kojoj je bila te 1966. godine... Pa ipak, toliko je onih koji kroz svakodnevicu grabe kao posada sa komandnog mosta 'Enterprajza'; koji bi 'hrabro pošli tamo, gdje nijedan čovjek do sada nije pošao'... E, za takve je Svemir zaista ono 'the final frontier'. Posljednja granica, sa koje uvijek puca novi, radosni horizont avanture i otkrića.