Ted Lasso: Povratak fudbalskog viteza

Naš junak ponovo je na putu, još dovoljno blesav da na kamen odgovori keksićima i dovoljno tvrdoglav da u ljudima traži nešto dobro čak i kada mu ne olakšavaju posao. Postoji nešto gotovo nepristojno, pomalo i bezobrazno, u onim velikim, oproštajnim turnejama poslije kojih se bend nakon određenog broja godina vrati i to prije nego što ste stigli pošteno i da ga se uželite. Kada su u pitanju televizijske serije, takav povratak može izgledati čak i bahato: završena je priča, suzica je kanula, publika se teškog srca oprostila od voljenih likova. I da bi nakon par godina, najčešće uz vrlo dobar finansijski razlog, bila najavljena nova sezona ili čuveni spinoff. Teško je da se na tako nešto ne namrštimo. Međutim, čini se da je u slučaju serije 'Ted Lasso', ipak teže da ostanemo namršteni.

Tri godine nakon što je serija 'Ted Lasso' odradila oproštajnu turneju u vidu treće i (kako smo tada mislili) finalne sezone u kojoj se oprostila od Ričmonda i poslala glavnog junaka kući sinu u Kanzas, Apple TV servis je odlučio da kraj ipak nije bio baš toliko konačan. I, koliko god da je vijest o tome čak i kod najvećih fanova morala izazvati bar mali mršt, čini se da je prevladao onaj topli osjećaj koji dobijemo oko srca kad gledamo serije Bila Lorensa. Ove godine su to bile i 'Shrinking' i novi 'Scrubs', koje su za vrijeme prikazivanja, iz sedmice u sedmicu, bile onih 30 minuta kojima se istinski radujete i tokom kojih zaboravite na sve oko sebe.

A kako je Lorens, uz Džejsona Sudeikisa, Brendana Hanta i Džoa Kelija, jedan od tvoraca serije 'Ted Lasso', tako je i početno nepovjerenje prema ideji četvrte sezone polako počelo da popušta. Iz kojih god razloga da je povratak pokrenut, ako već neko treba u nešto da nas ubijedi, nije loše da to budu ljudi zbog čijih smo serija ove godine više puta zaboravili na mršt. I tako se 5. avgusta naš omiljeni fudbalski vitez ponovo popeo na svog televizijskog Rosinantea i krenuo put Ričmonda.

Kada smo prije tri godine ispraćali Teda, pisali smo da je on moderni Don Kihot: pomalo blesav čovjek koji u svijetu sve spremnijem da plemenitost proglasi naivnošću tvrdoglavo insistira na nekim zaboravljenim viteškim vrijednostima. Tri sezone gledali smo ga kako pokušava da dokaže da posao trenera nije samo pobjeđivanje, nego pravljenje tima, i da čovjeka ponekad možete promijeniti i tako što ćete, potpuno protivno zdravom instinktu, biti dobri prema njemu čak i kad on zbog sopstvenog ponašanja to ne zaslužuje. I zaista, na kraju treće sezone činilo se da je taj posao završen. Ričmond više nije bio isti klub koji ga je zatekao, a to je značilo da je Tedov posao gotov i da je konačno vrijeme da posluša sopstvene savjete i vrati se životu od kog je, makar djelimično, pobjegao.

Zato je prvi rizik kod četvrte sezone bio da ne kiksne time što će da vrati Don Kihota pred iste vjetrenjače. Iako ćemo za konačnu odluku morati da sačekamo kraj sezone, čini se da, na osnovu četiri (od ukupno deset) dosad prikazane epizode, serija to i ne pokušava. Ted ponovo prelazi Atlantik, ali ga u Ričmondu ovoga puta čeka novi ženski tim. I tu se nalazi vjerovatno jedini dovoljno dobar razlog da ova sezona uopšte postoji. Ne zato što Teda sada treba gledati kako svoju filozofiju prilagođava ženama, nego zato što je njegova stara misija završena. Mi već znamo da Tedov način funkcioniše! Znamo da će čovjeku koji ga ne podnosi nastaviti da donosi keksiće. Znamo da će nekome ko ga je povrijedio oprostiti mnogo prije nego što smo mi spremni da mu oprostimo. Znamo da će najglasnijeg čovjeka u prostoriji saslušati, najtišeg primijetiti i u nekom trenutku izgovoriti nešto što bi iz usta gotovo bilo kog drugog lika zvučalo kao citat sa loše motivacione razglednice. Kod Teda, iritantno, uglavnom ne zvuči.

Međutim, sve ovo stavlja u nezgodnu poziciju seriju čiji je veliki dio šarma nekada proizlazio upravo iz sudara Tedovog pogleda na svijet sa ljudima koji nijesu znali šta da rade s njim. Roj (Bret Goldstin) je na njegovu vedrinu reagovao kao da mu je neko lično uvrijedio porodicu, Džejmi (Fil Danster) je dobrotu dugo brkao sa slabošću, Rebeka (Hana Vadingam) ga je dovela u klub da bi ga iskoristila, a Nejt (Nik Muhamed) je uspio da čovjeku koji mu je prvi pružio ozbiljnu šansu - zamjeri što mu nije dao dovoljno. Ted ih nije pobijedio u raspravama niti ih preobratio velikim govorima. Samo je ostao dovoljno dugo isti da su oni ti koji su se, malo-pomalo, promijenili, i to nabolje.

Zato novi Ričmond ne mora toliko da testira Tedovu filozofiju koliko samu seriju: može li napraviti nove likove dovoljno zanimljivim da Ted više ne bude najzanimljivija stvar koja im se dogodila? Najbliže tome za sada je Alis Čilton, pomoćna trenerica ženskog tima koju igra Tanja Rejnolds. Na prvi pogled lako ju je proglasiti novim Rojem Kentom: bivša igračica kojoj je povreda prekinula karijeru, namrgođena, direktna i vidno iznervirana Tedovom neuništivom vedrinom. Međutim, Alis već nakon nekoliko epizoda počinje da izlazi iz tog poređenja. Ona zna koliko vrijedi, zna svoj posao i ima sasvim dobar razlog da bude ljuta što je preskočena za mjesto glavnog trenera. Istovremeno želi da pripada timu mnogo više nego što je spremna da pokaže, pa je odnos koji polako gradi sa Tedom među zanimljivijim stvarima nove sezone.

Posebno zato što on prvi počinje da primjećuje koliko ona već radi i koliko je igračice slušaju. Sa samim igračicama ide nešto sporije. Većinu i dalje upoznajemo. Ima vremena da se to promijeni, ali 'Ted Lasso' je nekada veoma brzo uspijevao da nam proda i likove koji su u početku imali svega nekoliko minuta po epizodi. Ovdje se još pomalo osjeća trud da ženski tim bude zanimljiv kao cjelina, dok čekamo da njegove članice postanu zanimljive svaka za sebe. Pritom, prostora nema ni beskonačno mnogo, jer su tu i svi oni zbog kojih smo se novoj sezoni na kraju ipak obradovali. Roj sada vodi muški tim, Bird (Brendan Hant) je uz njega, Kili (Džuno Templ) i Rebeka imaju svoju priču i izazove s ženskim timom, a Higins (Džeremi Svift) je i dalje Higins.

Cijena povratka Lagali bismo kad bismo rekli da povratak među njih nije prijatan koliko smo i očekivali, samo što četvrta sezona ne može deset epizoda živjeti od zadovoljstva što smo ponovo svi na istom mjestu. Poslije četiri epizode, Alis je već pronašla svoje mjesto za tim stolom. Ženski tim još nije sasvim. A zanimljivo je da ga ponovo traži i Ted. Treća sezona vratila ga je u Kanzas sa prilično jasnom idejom zbog čega tamo treba da bude, ali tri godine kasnije stvari više nijesu tako jednostavne. Sin zbog kojeg se vratio odrasta, odnos s bivšom suprugom dobio je neki novi oblik, a život koji je svojevremeno ostavio nije ga, naravno, čekao nepromijenjen. I možda je upravo tu najzanimljiviji razlog za još jednu sezonu. Prvi odlazak u Ričmond dogodio se čovjeku koji je bježao od života koji se raspadao kod kuće. Drugi se događa čovjeku koji se kući vratio i otkrio da ni povratak ne znači da ste automatski pronašli mjesto na kojem treba da budete. Za konačan sud imamo još šest epizoda, ali početni mršt je već znatno manji. Povratak nije sasvim opravdan, ali više ne djeluje ni kao puko odbijanje da se uspješna serija ostavi na miru. Naš Don Kihot ponovo je na putu, još uvijek dovoljno blesav da na kamen odgovori keksićima i dovoljno tvrdoglav da u ljudima traži nešto dobro čak i kada mu ne olakšavaju posao. Ako je već morao da se vrati prije nego što smo stigli pošteno da ga se uželimo, lijepo je otkriti da smo ga se, ipak, uželjeli.