Mauricio Katelan: Ljudi vide šalu, a ne shvataju ozbiljnost mog rada

Italijanski umjetnik Mauricio Katelan, autor čuvene banane zalijepljene za zid koja je prodata za 6,2 miliona dolara i zlatne WC školjke America, kaže da ga godinama prati reputacija provokatora, iako smatra da publika prečesto zastane na dosjetki, a propusti ono što je suština njegovih djela.

Uoči otvaranja svoje prve velike samostalne izložbe u Njemačkoj, Katelan govori o Hitleru, papi, religiji, politici i opsesiji najmračnijim poglavljima evropske istorije. Izložba 'Night' otvara se 10. septembra u berlinskoj galeriji Neue Nationalgalerie i okuplja radove nastajale tokom posljednje tri decenije, s novim instalacijama koje je umjetnik realizovao u saradnji s kustoskinjom Lizom Boti. Namjerno je izostavio svoja najpoznatija djela. 'Bila su dio nekog drugog razgovora. Moj rad je oduvijek bio ozbiljan. Problem je što ljudi često stanu na šali', kaže Katelan.

Njegova umjetnost godinama balansira između humora i nelagode. Direktor galerije Klaus Bizenbah smatra da upravo u tome leži njena snaga. 'On je dubok mislilac koji ozbiljnost kamuflira humorom, a uzvišeno ironijom.' Nova izložba ne bavi se skandalom niti tržištem umjetnosti, već moći, kolektivnim sjećanjem i načinom na koji društva pamte zlo. Već na ulazu posjetioce dočekuje figura Oskara iz romana 'Limeni doboš', dok je u središtu postavke umanjena Brandenburška kapija kao simbol evropske istorije i njenog nasljeđa.

Jedno od najkontroverznijih djela ponovo je skulptura 'Him' iz 2001. godine. Gledana s leđa, djeluje kao dječak koji kleči u molitvi. Tek kada joj priđete sprijeda, otkriva se lice Adolfa Hitlera. Nasuprot njemu nalazi se skulptura žene razapetih ruku, dok iznad cijelog prostora vise hiljade prepariranih golubova. 'Hitler ovdje predstavlja zlo. Mogao je to biti Džingis Kan ili bilo koji drugi veoma slavan vođa. Ne govorim samo o Njemačkoj, već o univerzalnoj noćnoj mori čovječanstva', objašnjava umjetnik.

Na izložbi se nalazi i njegovo glasovito djelo 'La Nona Ora' iz 1999. godine, koje prikazuje Jovana Pavla II kako leži na crvenom tepihu nakon što ga je pogodio meteorit. Katelan odbacuje tumačenja da je riječ o napadu na religiju. 'Katolicizam je nešto u čemu odrastete, čak i kada pokušate da izađete iz njega. To je istovremeno vjera, pozorište, kontrola i utjeha. Ne pokušavam ni da ga branim ni da ga napadam. Zanimaju me slike koje proizvodi i napetost koju nose', kaže on. Upravo je ta skulptura svojevremeno izazvala burne reakcije u Poljskoj, dok je centar Simon Vizental nazvao djelo 'besmislenom provokacijom'.

Kustoskinja Liza Boti opisuje Katelanovu umjetnost kao 'komični egzistencijalizam'. 'Nasmijete se nečemu, a onda vam se smijeh zaglavi u grlu.' Sam umjetnik priznaje da svaki veliki projekat doživljava kao emocionalni vrtlog. 'Patim dok pravim izložbu. Ne volim taj proces, ali mi je potreban taj nalet adrenalina. To je kontradikcija – volim mržnju prema pravljenju izložbi. To je zavisnost.'

Katelan danas živi između Milana i Njujorka, pa izbliza posmatra uspon desničarske politike u Evropi i Sjedinjenim Državama. Govoreći o italijanskoj premijerki Đorđi Meloni, kaže da je riječ o 'veoma lukavoj i pronicljivoj političarki' koja je uspjela da izgradi stabilnost kakvu ljevica nije mogla. 'Uvijek nam nude neprijatelje. Daju nam probleme koje vjerovatno ni nemamo. Ali niko nema čarobni štapić.'

Rođen u radničkoj porodici u Padovi, Katelan nikada nije imao formalno umjetničko obrazovanje. Radio je kao poštar, bolnički pomoćnik u mrtvačnici, pa čak i donor sperme prije nego što je postao jedan od najpoznatijih savremenih umjetnika. Za razliku od mnogih kolega, nema ni atelje, ni fondaciju, ni porodicu koja bi jednog dana upravljala njegovim opusom. 'Nasljeđe podrazumijeva da ste veoma svjesni sebe i da gradite takve strukture. Možda sada, kada sam u šezdesetim, treba da razmislim kome ću ostaviti svoje probleme.'

Na kraju se vraća motivu koji nosi cijelu izložbu – noći. 'Ako pobijedimo strah, poslije noći dolazi fantastična zora. Fantastična zora.'