Džordžu Kluniju uručen Zlatni Lav za životno djelo

Holivudska zvijezda Džordž Kluni bila je u centru pažnje na otvaranju Filmskog festivala u Veneciji, gdje mu je uručen počasni Zlatni lav za životno djelo. Tokom emotivne ceremonije, koja je u pojedinim trenucima izmamila suze i Kluniju i njegovoj supruzi Amal, glumcu je odato priznanje za višedecenijsku karijeru.

Nagradu mu je uručila njegova dugogodišnja prijateljica i povremena koleginica Laura Dern. Njih dvoje prvi put su zajedno radili prije više od 40 godina na horor nastavku „Grizli II: Osveta“, snimanom u Mađarskoj, dok su oboje bili na početku karijere. Dern je Klunija opisala kao jednog od svojih najstarijih i najbližih prijatelja, prisjećajući se da je tokom problematičnog snimanja brinuo o njoj poput starijeg brata.

Ceremonija je u jednom trenutku podsjetila na Klunijev film „Džej Keli“, komediju-dramu o privatnim problemima filmske zvijezde nalik samom Kluniju, koja na kraju dobija nagradu za životno djelo na glamuroznom filmskom festivalu u Italiji. Film, u kojem je igrala i Dern, premijerno je prikazan u Veneciji prošle godine, a organizatori festivala sada su prikazali duži isječak koji je gotovo preslikao ono što se događalo na stvarnoj ceremoniji.

Nakon retrospektive Klunijeve karijere, Dern je rekla da joj je privilegija što može da oda počast dugogodišnjem prijatelju. Podsjetila je da je bio nominovan za Oskara u šest različitih kategorija i opisala ga kao „čovjeka od integriteta“, posvećenog aktivizmu, ali i kolegama glumcima i filmskim autorima. „On je najbolji prijatelj kojeg možete imati i najsmješnija osoba koju ćete ikada upoznati“, rekla je Dern, podsjetivši i da ga je magazin „People“ dva puta proglasio najseksepilnijim muškarcem na svijetu.

Dern je istakla i da je Kluni izuzetan kolega na snimanju. „Odmah postajete bolji glumac. On je veza sa čistom istinom. Na setu ste sa majstorom. Posmatra svoje kolege kao soko. Možete da osjetite da Džordž navija za vas“, rekla je ona. Kako nije željela sama da govori o Kluniju, Dern je zamolila neke od njegovih najbližih prijatelja i saradnika da pošalju svoje poruke. Pročitala je lične poruke Breda Pita, Adama Sendlera, Stivena Soderberga, Klunijevog dugogodišnjeg agenta Brajana Lorda, Aleksandera Pejna i Noe Baumbaha.

Lord je poručio da je privilegija biti Klunijev prijatelj i partner na filmu jedan od najvećih darova i počasti u njegovom životu, dok je Pejn istakao Klunijevu humanost i saosjećanje. Pejn ga je uporedio i sa velikim holivudskim zvijezdama prošlosti, poput Klarka Gejbla i Kerija Granta, navodeći da Kluni ima sposobnost da učini da se osoba sa kojom razgovara osjeća kao najvažnija u prostoriji. Sendler je kratko poručio da „niko ne misli na druge kao Džordž“, dok se Pit našalio na račun prijatelja, nazivajući ga „dečakom iz Kentakija koji hoda sa stopalima okrenutim ka unutra“, ali i čovjekom koji je šaljivdžija, altruista, glumac, sportista, otac, suprug, građanin svijeta i borac za pravdu.

Nakon dugih ovacija, Kluni je održao govor koji je počeo u šaljivom tonu. „Kada vam kažu da ćete dobiti nagradu za životno djelo, samo dvije stvari vam padnu na pamet. Prva je kakva je nevjerovatna čast ovo. A druga je: da li oni znaju nešto što ja ne znam?“, rekao je. Potom se osvrnuo na 45 godina glumačke karijere i ljude koji su mu pomogli da stigne do mjesta na kojem je danas. „Kada pogledam unazad, zvuči kao da je sve bilo namjerno, kao da sam imao plan, ali nisam. Uglavnom sam samo pokušavao da platim kiriju i izbjegnem povratak u Kentaki da sijecem duvan, što sam nekada radio“, rekao je Kluni.

Kako je dodao, kada se čovjek osvrne na godine iza sebe, shvati da njegova karijera nije toliko bila rezultat velikog plana koliko „niza srećnih slučajnosti“. „Neko mi je dao prvi posao, neko drugi drugi. Reditelj je vidio nešto u meni što ja još nisam vidio. Scenarista je napisao bolje replike nego što sam zaslužio. Član ekipe učinio je da izgledam kao da znam šta radim. Zvijezda poput Laure bila je dovoljno ljubazna da mi dozvoli da učim od nje. Vremenom shvatite da niko nigdje ne stiže sam“, rekao je.

Kluni je potom govorio o onome što je tokom godina naučio dolazeći na festivale poput Venecije i gledajući filmove iz različitih djelova svijeta. „Niko se ne smije na drugačijem jeziku. Niko ne plače na drugačijem jeziku. Roditelji brinu isto. Djeca sanjaju isto. Ljubav izgleda izuzetno slično na svakom jeziku, zbog čega je teško povjerovati da smo toliko različiti koliko nam stalno govore“, rekao je Kluni. Potom se osvrnuo na aktuelne političke prilike. „Živimo u trenutku kada nam ljudi na vlasti, ljudi sa najviše novca, govore da treba da se plašimo jedni drugih. Ali mi znamo da je drugačije, zar ne?“, rekao je.

Najveću pažnju izazvao je dio govora u kojem je govorio o autoritarnim režimima, novinarima i umjetnicima. „Prvi ljudi koje autoritarci pokušavaju da ućutkaju nijesu političari. To su novinari koji postavljaju pitanja. To su umjetnici koji odbijaju jednostavne odgovore. To su reditelji, pisci, glumci i muzičari koji insistiraju na tome da neko koga nikada nijeste upoznali zaslužuje vašu empatiju“, rekao je. Kluni je dodao da su priče „uvijek opasne za ljude koji šire strah“. „Ljudi koji se plaše knjiga, muzike i priča nikada nijesu heroji istorije. Da, filmovi ne zaustavljaju ratove. Ne smanjuju inflaciju. Ne popravljaju izbore. Ali rade nešto izuzetno. Podśećaju nas da stranac nikada nije samo stranac i da bi mogao da bude junak nečije tuđe priče“, rekao je i zaključio da, ako ljudi i dalje mogu zajedno da sjede u mraku i brinu o ljudima koje nikada nijesu upoznali, „možda ćemo biti dobro“.

Klunijeva veza sa Venecijom, i festivalom i samim gradom, traje decenijama. Njegov prelazak iz televizijske zvijezde u jednog od vodećih holivudskih glumaca dobio je zamah upravo u Veneciji, kada je film Stivena Soderberga „Daleko od očiju“ prikazan na festivalu 1998. godine. To je bilo Klunijevo prvo pojavljivanje na Lidu. Tokom narednih godina postao je redovan gost festivala, gdje su premijerno prikazani neki od najznačajnijih filmova njegove karijere, među kojima su „Majkl Klejton“ iz 2007, „Spaliti poslije čitanja“ braće Koen iz 2008. i „Gravitacija“ Alfonsa Kuarona.

Venecija je imala važnu ulogu i u njegovoj rediteljskoj karijeri. Film „Laku noć i srećno“ premijerno je prikazan u takmičarskom programu festivala, gdje su Kluni i Grant Heslov osvojili nagradu za scenario. Film je kasnije dobio šest nominacija za Oskara. Kluni ima i ličnu vezu sa gradom. On i Amal Kluni su 2014. godine u Veneciji organizovali svadbeno slavlje koje je privuklo veliku pažnju svjetskih medija.

„Imao sam toliko izuzetnih trenutaka u Veneciji. Ovaj festival je bez ikakve sumnje moj omiljeni i ogromna je čast dobiti Zlatnog lava. To vjerovatno znači i da sam star, ali prihvatiću“, rekao je Kluni kada je u julu objavljeno da će dobiti priznanje. Na crvenom tepihu Kluni je odvojio vrijeme i za veliki broj obožavalaca, od kojih su neki čekali još od prethodnog dana. Pozdravljao je okupljene, fotografisao se, davao autograme i nekoliko puta prilazio fotografima. U jednom trenutku čak je uzeo fotoaparat i napravio njihovu grupnu fotografiju.

Ceremoniji otvaranja prisustvovali su, između ostalih, Džonatan Bejli, Nikolas Galicin, Čejs Sui Vonders, Nina Dobrev, Zazi Bic, Alesandra Ambrozio i Britani Snou. Emotivnoj počasti Kluniju uslijedila je svjetska premijera filma Denija Bojla „Ink“, drame o Rupertu Merdoku, u kojoj igraju Džek O'Konel, Gaj Pirs i Kler Foj. Film se takmiči za Zlatnog lava. Tokom narednih deset dana u Veneciji će biti prikazan niz velikih premijera, među kojima su triler „Primetime“ sa Robertom Patinsonom, „Wild Horse Nine“ Martina Makdone, „Possible Love“ Li Čang-donga, „Look Back“ Hirokazua Kore-ede i „Bunker“ Florijana Zelera. Sedmočlani žiri, kojim predsjedava Megi Džilenhol, odlučiće o dobitniku Zlatnog lava i ostalih glavnih nagrada festivala, koje će biti uručene na završnoj ceremoniji 12. septembra.