Smrt i razonoda: Kultura zla na filmskom festivalu

Sve smo već saznali o nijemom „govoru“ srpskog glumca D. Mićanovića. Nijesu mu dali da pisne, ali je izašlo na viđelo sve, iako je festival dobro zamračen politikom. Zaudara zemlja od Vučićevog lAV-eža, a naše ovčice pognute glave čeka odmazda ako ijednom beknu. Kad god dođe do biti ili ne biti, Crnu Goru treba ubiti u pojam o sebi! Ona postaje periferna parohija AV-a i SPC koja ima jurisdikciju nad svim i svakim. Kao u onom „šlageru“ za đecu: „Ovca ne sme da se brani, vuk se njenim strahom hrani“.

Mi nikad nijesmo stojali hrđavo s bravima na važnim mjestima. Desilo se tako da je uoči zatvaranja Filmskog festivala u H. Novom pijenuo ratni zločinac Ratko Mladić. Iako je to bilo slučajno, nije bez veze. Ima jaku javnu vezu. Nakon zločina iz '90-ih (Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar, Srebrenica itd.) nicale su mnoge kulturne manifestacije po Crnoj Gori, kao otrovne pečurke nakon kiše. Ni na jednoj nijesu osuđeni zlikovci a kamoli njihova sabrana zlodjela.

A, tradicionalne „Ratkovićeve večeri poezije“ su krenule u nagrade zločincima da ih doafirmišu. Ovi sa zločinačkim dosijeima su kovani u zvijezde za pamćenje. Gledali smo njihove fieste zla svakog dana dok su izvodili zločine u svakom pogledu. Ćetala je „kultura“ zla i popularnosti mimo svakog festivala. Ništa zato... što im tragovi smrde nečovještvom.

Sve smo već saznali o nijemom „govoru“ srpskog glumca D. Mićanovića. Nijesu mu dali da pisne, ali je izašlo na viđelo sve, iako je festival dobro zamračen politikom. Zaudara zemlja od Vučićevog lAV-eža, a naše ovčice pognute glave čeka odmazda ako ijednom beknu. Kad god dođe do biti ili ne biti, Crnu Goru treba ubiti u pojam o sebi! Ona postaje periferna parohija AV-a i SPC koja ima jurisdikciju nad svim i svakim. Kao u onom „šlageru“ za đecu: „Ovca ne sme da se brani, vuk se njenim strahom hrani“.

Posrnuli smo u vrijeme zločinačkog uspona S. Miloševića, kao pristalice najvećim zlikovcima. Oni su uzgajali plantaže smrti koje još uvijek CG podajnici i srpski popovi zalivaju saučešćima... mandići, danilovići, kneževići, dajkovići i drugi izdajkovići! Njihovi uzori su osuđeni na odmazde do smrti. I kad neki preminu, nikako da minu inferiorne Crnogorce, s prezimenom srpskim... Udomili smo sijaset izbjeglica i sljedbenika zla, da bi razdomili vlastiti dom.

Ondašnji pioniri zločina danas su doajeni istog. Tada je Vučić u „pristupnoj besedi“ Zlu najavio da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 bez pridjeva srpski. I bi tako. Zato je on u centru odbrane i na festivalu u Herceg Novom. Više je izjava saučešća Mladiću nego podrške filmu. To je ta jaka veza! Nemojte se šaliti, kad bi zapalo izjavljivače saučešća, uradili bi isto što i Mladić, na istim mjestima, na isti način, prema istima.

Otuda ne bi začudilo da neki od njih završe na pokajanju zločincu, jer su za njih njegovi zločini bili razonoda.

Mihailo Radojičić A sad, laganiji primjeri. Kao scenarist, prije 20-ak godina producirao sam film „Desant na Prčevo“ u režiji Draška Đurovića! Na festivalu u Mojkovcu salu su napuštili bezmalo svi. Pop u filmu ima popadiju-milosnicu, u mini haljetku. Kad vode ljubav, popu se diže isključivo na insert iz filma Živka Nikolića „Ljepota poroka“. To je ispraznilo salu. Presudili su nam „popovići“ SPC.

Na TV festivalu u Baru, film je prošao gore. Bio na putu za nagradu publike, ali je neko organizovao diverziju i film je prekinut na 2/3 projekcije. Diplomata František Lipka tražio je kopiju da bi ga odgledao bez ometanja. „Desant“ je stigao u H. Novi, ali nije ušao ni u perifernu selekciju. Nije ga eliminisao samo lik popa, već i četnička bratija koji bi uhićenog Amerikanca, zaraslog u bradu od čamotinje, da kandiduju protiv referenduma. Liči im na Dražu, pa kažu da to pobjeđuje.

Festival u H. Novom ima zavidno trajanje, ali je još u pelenama. Piša pod sobom. Internacionalni festival u Sarajevu film je uveo u neku sekundarnu selekciju. Njih je, po prilici, isti „bradonja“ asocirao na R. Karadžića koji je otkriven u BG nedugo nakon premijere „Desanta“ u „Splendidu“- Bečići. Ispali smo tako i iz sarajevske selekcije.

Onda je reditelj D. Đurović svoj uradak poslao na Svjetski festival nezavisnog filma u N. York. Osvojio je glavnu nagradu za najbolji strani akcioni film. Uručili su mu je u Holivudu. Mene su malo potom pozvali Rusi na festival u Rostov na Donu. Nakon projekcije sam im zahvalo na pozivu i htio da se vratim kući. Nijesu mi dozvolili. Scenario je dobio Grand Prix „Zlatni mač“. Pobjeda je objavila: „Radojičić bolji od Tarantina“. To je bio prećerizam prve vrste, iako je Kventin stvarno bio u konkurenciji.

E sad je na redu pojašnjenje slučaja? Siže filma se zasniva na priči o nekim nezaprešnim Crnogorcima koji povazdan śede pod nekom murvom i nikakva posla ne opoviđaju osim što uz rakiju raspredaju ko je „jači“ Amerika ili Rusija. Tada, a danas posebno, sav svijet je pod nekom murvom i raspravlja na istu temu; Amerika ili Rusija? Tu ironiju su prepoznali i jedni i drugi i nagradili film, istovremeno.

Ovđe je „Desant“ u nekom bunkeru TVCG ili je izbrisan? Kao mlad izvještač obilazio sam filmske festivale. Začudilo me što ni na jednom nijesam vidio Pavla Vuisića, a igrao je značajne uloge. Pitao sam ga zašto ga nema. Odgovorio je: „To je pazar za sitnu stoku“. Nijesam se usudio za pojašnjenje od velikog glumca. Odgovor će doći kasnije sa ličnim iskustvom. Sa ovčicama koje nam vode kulturu na dobrom smo putu za stočno pazarište!

P. S. Dobio sam ovih dana prevod na francuski jezik svog romana „Smrt je uvijek u modi“. Tiče se zločinaca za koje njihovi potomci nijesu krivi, ali su dužni da ih se odreknu po svaku cijenu. U duhu i smislu svog jezika Francuzi su romanu dali bolji naslov: „La Mort : Un Indémodable“. To mu dođe kao nešto što nikad ne izlazi iz mode. Izgleda da nas poznaju bolje od nas samih!