Film „Planina“ zatvara 39. Filmski festival Herceg Novi
Dokumentarac „Planina“ večeras će zaključiti 39. Filmski festival Herceg Novi. Film donosi priču o borbi za očuvanje Sinjajevine i pitanjima nasilja nad prirodom i ženama.

Film „Planina“ rediteljskog para Biljane Tutorov i Petra Glomazića večeras će na Kanli kuli zaključiti 39. izdanje Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala. Dokumentarac, koji je jedan od najvećih uspjeha crnogorske kinematografije u posljednje dvije decenije, donosi priču o borbi za očuvanje Sinjajevine i intimnu priču glavne protagonistkinje, otvarajući pitanja nasilja nad prirodom i ženama, javnog dobra i patrijarhata, kazali su dvoje autora na današnjoj press konferenciji Festivala, ističući da njihova priča prevazilazi kulturne i jezičke granice.
Tutorov je istakla da je „Planina“ crnogorski film, ali istovremeno i regionalna koprodukcija. Produkcije je vođena iz Novog Sada, uz podršku Filmskog centra Crne Gore i drugih država, dok su u realizaciji učestvovali saradnici iz Hrvatske i Slovenije. Međunarodna podrška, kako je kazala, bila je značajna ne samo zbog finansiranja, već i zbog vidljivosti koju je filmu donijela.
Govoreći o naslovu, Tutorov je kazala da je jedna od ranijih varijanti bila „Majka planina“, dok su se u komunikaciji sa međunarodnim timom odlučili za engleski naslov „To Hold a Mountain“. Na našem jeziku odabrali su jednostavan naziv „Planina“, koji, kako je objasnila, može da nosi više značenja – držati planinu, nositi planinu, imati planinu na leđima, ali i biti planina.
Tutorov je podsjetila da su ona i Glomazić i životni partneri, već sedamnaest godina, navodeći da je i njihova želja bila da kroz film govore o vrijednostima koje smatraju suštinskim. Glomazićeva fascinacija crnogorskim planinama počinje, kako je kazao, još u djetinjstvu. Dugo je želio da priču smjesti upravo u taj prostor, a ideja za zajednički film sa Tutorov dobila je konkretan oblik tokom njihovih boravaka na planini.
Krajem ljeta 2017. godine, tokom jednog od tih boravaka, saznali su da se među ljudima pronose glasine da bi Sinjajevina mogla postati vojni poligon. To se dešavalo mjesec dana nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a. Autori su tada željeli da snime ljude i prostor, ali su se istovremeno uključili u borbu lokalne zajednice stočara za očuvanje planine.
Prekretnica u nastanku filma dogodila se kada su na jednom od skupova upoznali ženu koja će postati glavna protagonistkinja. Pojavila se anonimno, na konju, i održala govor koji je ostavio snažan utisak na Glomazića. „Bilo je toliko pun emocije i zdravog razuma, pun hrabrosti, da je bilo jasno da ta osoba u sebi nosi cijeli jedan svijet koji vrijedi podijeliti sa cijelim svijetom“, rekao je Glomazić.
Iz tog susreta razvili su se prijateljstvo, povjerenje i višegodišnja saradnja. Upravo je povjerenje protagonistkinje bilo jedno od ključnih pitanja tokom rada na filmu. Glomazić je opisuje kao izuzetno obrazovanu i načitanu osobu, iako nema veliko formalno obrazovanje, ističući njenu sposobnost da duboko promišlja o životu, kao i slobodu i odsustvo kompleksa koje smatra rijetkim.
Prema njegovim riječima, protagonistkinja je u jednom trenutku prepoznala da kroz film može ispričati svoju priču i učiniti je dostupnom drugim ženama i ljudima koji se bore za ono što smatraju važnim. „Ona ne shvata svoju priču kao samo svoju i ličnu. To je nešto što je sudbina mnogih žena i mnogih boraca i boraca kroz duga vremena. I da je to važno reći. I da je to nešto što može pomoći drugima“, kazao je Glomazić.
Povjerenje se, kako je objasnio, nije dogodilo odmah, već se gradilo kroz godine zajedničkog rada i borbe za očuvanje prostora. Aktivizam autora i lokalne zajednice odvijao se paralelno sa stvaranjem filma, a upravo je zajednička borba postala jedan od temelja njihovog odnosa. Ta borba istovremeno je otvorila pitanje javnog dobra i odnosa prema prostoru koji ne bi trebalo posmatrati samo kroz prizmu privatnog vlasništva.
„Zaboravili smo u zadnjih 30–40 godina da nam treba javno dobro, da nam treba javni prostor, da ne može sve biti privatno“, kazao je Glomazić.
Iz političke priče o očuvanju planine film se postepeno otvara i prema intimnoj porodičnoj priči protagonistkinje. Glomazić smatra da se nasilje nad prirodom, nasilje nad ženama i porodično nasilje međusobno povezuju, odnosno da imaju zajedničke korijene. „Nekako smo uočili da te dvije priče, ta lična i politička i javna, imaju zajedničke korijene, zajedničke uzroke, da se nekako nasilje nad prirodom i nasilje nad ženama i porodično nasilje rimuju i da imaju zajednički korijen u jednom surovom patrijarhatu koji se proteže kroz vijek“, rekao je Glomazić.
Tutorov je kazala da su nastojali da o nasilju govore delikatno i indirektno, ali da istovremeno ne preskoče tabu koji u društvu postoji kada je riječ o toj temi. Tragovi nasilja u priči se, kako je navela, postepeno otkrivaju i protežu kroz nekoliko generacija.
Poseban dio rada bio je i način na koji je priča vizuelno oblikovana. Autori su se inspirisali crnogorskom tradicijom i bojama. Tutorov je kazala da su je boje Sinjajevine podsjećale na boje narodne nošnje, dok su pažnju posvetili i svjetlu i prirodnom ciklusu života na planini.
Kako je film odmicao, Tutorov je počela osjećati i pritisak očekivanja. Podrška koju su dobijali stvarala je odgovornost prema ljudima koji su vjerovali u njihov projekat, ali su, kako je kazala, nastojali da ostanu vjerni filmu koji su željeli da naprave. „Čovjek brine da ne omane. I nismo sve mogli raditi. Mi smo prosto radili da napravimo film kakav smo željeli, o kakvom smo sanjali, kakav je negdje dugo spavao u nama i polako se rafinirao“, rekla je Tutorov.
Reakcije nakon prikazivanja filma, uključujući one sa Sundancea i drugih festivala širom svijeta, iznenadile su autore. Posebno ih je fasciniralo to što publika iz različitih sredina prepoznaje priču uprkos kulturnim i jezičkim razlikama. „Vidimo da ova priča, naša priča, sa ovih prostora, zapravo ne poznaje nikakve kulturne i jezičke barijere“, kazao je Glomazić.
Film „Planina“ je svjetsku premijeru imao u takmičarskom programu Sundance Film Festivala gdje je osvojio prestižnu Veliku nagradu žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film. Na 32. Sarajevo film festivalu izabran je za najbolji dugometražni dokumentarni film, a na Underhill festivalu dodijeljeni su mu priznanje za najbolji film regionalne selekcije i nagrada publike.
Komentari
Dragan Velikić o ličnom izražavanju kroz kulturu
Dragan Velikić ističe važnost lične interpretacije u kulturi i poziva građane da aktivno učestvuju u njenom razvoju.

Povezani članci
Popularno u Kultura
- Hadžihafizbegović Cetinjanima: Zaključah vas u srce svoje
- Večeras na TV Vijesti: Francuska drama 'Optužba' donosi snažne emocije
- Treći festival fotografije 'Tivat Photo Days' otvorio konkurs na temu 'Emocije'
- Mirela Ljumić najavila novi projekat 'Razvedene'
- KIC Budo Tomović u junu: LiTeritorija, Falling Walls Lab i bogat kulturni program
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






