Fenomen gubitka kontrole u filmu 'Crna truba'

Premijerno pred domaćom publikom prikazan je debitantski dugometražni film Bojana Stijovića 'Crna truba'. Na jučerašnjoj konferenciji za medije, glumac Marko Janketić istakao je da je Stijović uspostavio svoj autentični rediteljski rukopis već u prvom filmu. Film je prikazan na Kanli kuli u utorak veče, u okviru glavnog takmičarskog programa 39. Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro Film Festivala, i ekipa je ispraćena aplauzima i odličnim reakcijama.

'Crna truba', kroz crni humor i elemente porodične drame, prati povratak uspješnog pisca Maksima Grahovca u rodno Grahovo. Film je predstavljen kao autentično ostvarenje sa prepoznatljivim rediteljskim rukopisom. Stijović je kazao da su prve reakcije publike na film bile pozitivne i istakao da ga posebno zanimaju situacije u kojima čovjek ne može uvijek da uradi ono što smatra ispravnim, već mora da donese odluku u skladu sa okolnostima. Prema njegovom mišljenju, posebno važan trenutak je onaj kada principi prestaju da budu apstraktni i kada za njih čovjek mora da plati određenu cijenu.

Reditelj je dodao da ga fascinira način na koji ljudi reaguju u situacijama u kojima se nađu. 'Ja sam uvijek bio fasciniran kako ljudi mogu da se nađu u situaciji u kojoj ono što je bilo nekako kontrolisano više nije pod kontrolom. To je jedan fenomen koji mene interesuje', rekao je Stijović. Scenarista filma, Stefan Bošković, otkrio je da su dijelili istu viziju koju su zajedno nadograđivali. Stijović posebno izdvaja dijalog koji smatra značajnim za film i njegov prostor, naglašavajući da mu nije najvažnija krajnja tačka do koje lik dolazi, već ono što se sa njim dešava tokom priče.

'Bez obzira na to što je ishod negativan, važniji je lik, šta se sa njim u tom prostoru i vremenu, koji je nekako ostao između početne tačke, dešava', zaključio je Stijović. Bošković je rekao da je u radu na filmu bio uključen mnogo dublje nego što je to uobičajeno kada je riječ o scenarističkom poslu, podsjećajući da je film nastajao paralelno sa njegovim romanom 'Mjesto rođenja'.

Glumac Momčilo Otašević, koji tumači glavnu ulogu Maksima, kazao je da je kod lika posebno zanimljiva granica između fikcije i stvarnosti. 'Ja živim u Zagrebu, pa se vraćam Crnoj Gori. Maksim se vraća na početku iz Zagreba. Maksim je razveden, ja sam razveden. Maksim ide kući, ja stalno idem kući', nabraja Otašević i dodaje da je tokom rada na ulozi prepoznavao određene dodirne tačke između sebe i lika. Glumac Marko Janketić, koji igra Maksimovog brata Nika, govorio je o različitim životnim putevima likova i njihovom složenom odnosu. 'Jedan je ostao na selu, oženio se ženom koja je iz urbane sredine došla u ruralnu, imaju sina koji ima zdravstvenih problema', otkriva Janketić, napominjući da u svemu tome postoji i određena zavist sredine prema uspješnim ljudima koji su otišli i napravili nešto u životu.