Hočevar: „Skriveni ljudi“ su priča o bliskosti, razumijevanju i novim počecima

Film „Skriveni ljudi“ reditelja Mihe Hočevara kroz spoj humora i ozbiljnih životnih tema govori o ljudima koje društvo često ne primjećuje, o gubitku identiteta, usamljenosti i pokušaju da se život iznova sastavi, saopšteno je na pres konferenciji. O filmu koji je prikazan u okviru 39. Filmskog festivala u Herceg Novom su govorili reditelj Miha Hočevar i glumica Barbara Ribnikar.

Hočevar je naveo da „Skriveni ljudi“ mogu pripadati veoma različitim društvenim grupama, od onih koje niko ne primjećuje dok svakodnevno odlaze na posao i nose lične probleme, do ljudi koji su materijalno sigurni, ali su izgubili sposobnost ili želju za komunikacijom. „Ima ljudi kojima komunikacija više ne ide ili više ne vide smisao u njoj, jer im se emotivno raspadaju odnosi. Zatvore se u sebe i pomisle da je to sve od njihovog života“, rekao je Hočevar.

Prema njegovim riječima, bilo mu je važno da ozbiljnu priču spoji sa osjećajem topline i razumijevanja prema likovima. "Publici, posebno u teškim, apsurdnim i opasnim vremenima je potrebna i mogućnost da se kroz film opusti, ali i da se prepozna u ljudima koje gleda na platnu", rekao je Hočevar. On je ocijenio da je reakcija publike na film bila slična u različitim državama, od prostora bivše Jugoslavije do Islanda, Rumunije, Austrije i Italije. „Ljudi smo ipak možda sličniji nego što mislimo“, kazao je Hočevar.

Prema njegovim riječima, jedno od ključnih pitanja filma jeste identitet čovjeka koji ostaje bez sjećanja, dokumenata i jasne predstave o tome ko je. "I kada se izgube formalne odrednice identiteta, ostaju pogled i neposredna ljudska komunikacija. Oči. Komunikacija", rekao je Hočevar, govoreći o onome što ostaje kada čovjek izgubi ime, profesiju i priču na kojoj je gradio sopstveni identitet. Upravo preko pogleda, kako je objasnio, jedan lik prepoznaje izgubljenost drugoga i odlučuje da mu pomogne iako i sam ima probleme.

Iako film govori o razvodu, gubitku, usamljenosti i gubitku pamćenja, Hočevar je želio da ga ne pretvori u isključivo tešku dramu. Humor je, kako objašnjava, njegov prirodan način suočavanja sa teškim situacijama, ali nikada nije usmjeren protiv čovjeka koji pati. „Gubitak nije smiješan. Ali poslije određenog vremena čovjek, nadam se, može ponovo da pronađe neku iskru“, rekao je Hočevar. Za njega humor u filmu nije zasnovan na gegovima ili ismijavanju, već na ljudskoj toplini i trenutku kada se poslije teškog perioda pojavi prvi osmijeh. “Smijeh ima sposobnost da ljude poveže i makar djelimično izliječi”, smatra Hočevar.

Ideja za „Skrivene ljude“ razvijana je još od sredine dvijehiljaditih, dok je projekat finansiranje dobio 2019. godine. Hočevar je naglasio da je scenario tokom godina prilagođavan vremenu u kojem se film snimao, između ostalog i zbog promjena tehnologije i svakodnevnog života. Govoreći o dugom procesu nastanka filma, ukazao je i na problem sporog razvoja projekata, posebno za mlade autore. Prema njegovim riječima, sedam godina čekanja za nekoga ko prvi film počinje da razvija sa 25 godina može značiti ogromnu promjenu i autora i njegove početne ideje. „Trebalo bi omogućiti mlađim ljudima da taj proces ne bude nužno lakši, ali da bude brži“, poručio je Hočevar.

Glumica Barbara Ribnikar, govorila je o svojoj junakinji Ireni, koja se takođe nalazi u periodu traganja i promjene. „Ona se traži. Ne zna još kojim će putem ići, ali je otvorena. Uči kako da se postavi za sebe i da se odvoji od oca“, rekla je Ribnikar. „Da ode prije nego što zna kuda će“, opisala je Ribnikar trenutak u kojem Irena bira samostalnost i sopstveni put.