Zašto bi „Kuća Pekića“ morala postati Regionalni centar kulture?

Šavnik otvaranjem „Kuće Pekića“ pokazuje da za ozbiljno kulturno programiranje nijesu presudni veličina grada, broj stanovnika ili koncentracija institucija, već jasna vizija kulturnog razvoja.

Ova kuća predstavlja inovativan pristup programiranju kulture, zasnovan na novoj kreativnoj programskoj logici i fleksibilnom organizacionom modelu koji počiva na saradnji, partnerstvima i umrežavanju. Takođe, polazi od duha mjesta i na najbolji način odgovara sintagmi „malo je lijepo“, koja se nerijetko vezuje za crnogorski državni i kulturni identitet, a svoj karakter crpi iz raznovrsnosti mikro-lokaliteta, materijalne i nematerijalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva.

„Kuća Pekića“ pokazuje da kulturni centar ne mora biti velika institucija da bi imao veliki kulturni domet. Njena snaga može biti upravo u maloj, fleksibilnoj i otvorenoj strukturi, sposobnoj da povezuje umjetnike, pisce, istraživače, institucije i lokalne zajednice iz Crne Gore i regiona. Regionalni karakter, prema tome, ne određuju veličina zgrade, broj zaposlenih ili administrativni kapaciteti, već domet ideja, kvalitet programa i širina mreže koju jedno mjesto uspijeva da stvori. U tom smislu, regionalni centar kulture treba razumjeti prije svega kao funkciju, a ne kao administrativni status.

„Kuća Pekića“ ne mora postati još jedna velika i složena institucija da bi djelovala regionalno. Naprotiv, njen regionalni značaj treba graditi kroz kvalitet i kontinuitet programa, rezidencijalne boravke, koprodukcije, istraživačke i edukativne projekte, razmjenu autora, mobilnost programa i dugoročna partnerstva sa kulturnim i obrazovnim institucijama. Regionalnost se ne proglašava, ona se stvara kroz veze, programe, publiku i uticaj.

Upravo zbog toga Šavnik može postati primjer drugačije kulturne geografije, one u kojoj mali grad nije periferija kulturnih događanja, već mjesto njihovog nastanka, susreta i razmjene. Savremena kulturna geografija više se ne zasniva isključivo na podjeli na velike centre i male periferije. Mreže, mobilnost umjetnika, rezidencijalni programi, digitalna komunikacija i koprodukcijski modeli omogućavaju da malo mjesto, ukoliko ima prepoznatljiv koncept, postane relevantna tačka na mnogo široj kulturnoj mapi.

Mala sredina nije nedostatak „Kuće Pekića“, ona može biti njena komparativna prednost. To otvara prostor da se oko književnosti povežu pozorište, film, vizuelne umjetnosti, filozofija, istorija, kulturna baština i savremena kritička misao; da se razvijaju rezidencijalni programi za pisce, prevodioce, umjetnike i istraživače; da nastaju nove predstave, izložbe, publikacije i istraživanja; da se organizuju festivali, škole, radionice i razgovori; i da Šavnik postane mjesto susreta autora i institucija iz Crne Gore, regiona i Evrope.

Takav programski model omogućio bi da „Kuća Pekića“ istovremeno bude duboko ukorijenjena u lokalnu sredinu i otvorena prema svijetu. Upravo je ta veza lokalnog i univerzalnog jedna od najvažnijih vrijednosti koju ovaj projekat može ponuditi: lokalitet mu daje identitet, Pekić mu daje intelektualni horizont, a mreža saradnje regionalni i međunarodni domet.

Zbog toga bi „Kuća Pekića“ mogla biti i svojevrsna laboratorija novog modela kulturne institucije u Crnoj Gori. Ako „Kuća Pekića“ uspije, ona neće biti važna samo za Šavnik. Pokazaće da se kulturni razvoj Crne Gore može graditi policentrično. Crnogorskoj kulturi, nijesu potrebne samo nove institucije. Potrebni su joj novi prostori kulturne geografije, novi modeli saradnje i nove tačke kulturnog promišljanja. „Kuća Pekića“ ima potencijal da postane upravo takvo mjesto.