Džon Lajdon smatrao Rolling Stonese anti-pank bendom

Pank je krajem sedamdesetih nastao kao svojevrsna pobuna protiv muzičkog establišmenta i sve veće komercijalizacije rokenrola. Za njegove protagoniste, autentičnost i sloboda izražavanja bili su važniji od uspjeha na tržištu. U tom kontekstu, Rolling Stonesi su za Džona Lajdona predstavljali gotovo suprotnu stranu rokenrola.

Bend koji je početkom sedamdesetih već bio jedna od najvećih svjetskih atrakcija pretvorio je svoju popularnost u ogroman biznis. Tokom sjevernoameričke turneje 1972. godine, koja je imala 32 koncerta, Stonesi su zaradili tada rekordna četiri miliona dolara, što bi danas odgovaralo iznosu većem od 30 miliona. Upravo takav odnos prema novcu bio je ono što je Lajdonu smetalo.

Frontmen Sex Pistolsa, jedan od najprepoznatljivijih simbola britanskog panka, smatrao je da Rolling Stonesi više nemaju mnogo zajedničkog sa buntovničkim duhom koji je njegov pokret pokušavao da vrati rokenrolu. Govoreći o bendu, Lajdon nije tvrdio da bi trebalo da prestanu da rade ono što rade, ali je otvoreno doveo u pitanje njihove motive. “Srećno im bilo. Ako uživaju u onome što rade, rekao bih - dobro i u redu. Ali nisam siguran da je to razlog zbog kojeg postoje. Mislim da je mnogo više riječ o zarađivanju novca”, rekao je Lajdon.

Takav stav bio je blizak osnovnoj ideji panka - otporu prema komercijalizaciji rokenrola i muzičkoj industriji. Stonesi su, sa druge strane, već bili jedan od najuspješnijih bendova na svijetu i upravo su pokazivali koliko rokenrol može da postane veliki biznis.

Kit Ričards nije ostao dužan pank pokretu. Kritikujući pankere, tvrdio je da njegovi najpoznatiji predstavnici zapravo nisu donijeli mnogo novog u muzičkom smislu. Ipak, bez obzira na međusobne prozivke, teško je posmatrati istoriju rokenrola bez oba benda. Rolling Stonesi su pomogli da rokenrol postane globalni fenomen, dok su Sex Pistols i drugi pank bendovi pokušali da ga, barem simbolično, otrgnu od industrije, novca i pravila koja su se oko njega izgradila.