Malograđansko vašarište: Kritika provincijskog duha u kulturi

Malograđansko vašarište predstavlja prostor gdje se uvijek polazi od sebe, bez mogućnosti da se sagleda šira slika onoga u čemu se egzistira. Ova zarobljenost u vlastitu bitnost dovodi do zastoja i zakašnjenja koji nas neprestano drže u istom limbu. Ta nesrazmjernost između onoga što mislimo o sebi i onoga što stvarno jeste često je tragikomična samoobmana.

Zablude provincijskog duha, koji je sam sebi svrha, preuzele su primat u razmatranju stvarnosti. Estradne dogodovštine se pretvaraju u prvorazredne događaje, dok se suštinske rasprave gube u kratkotrajnoj buci. Ova kultura propušta priliku da postavi temeljna pitanja o svom postojanju, zamjenjujući dijalog spektaklima i skandalima.

U takvom malograđanskom vašarištu, gdje se raspravlja o marginalnim temama, teško je očekivati dubinsku analizu vlastite pozicije. Odsutnost dijalektike vodi nas u haotičnost, dok se stvarni sadržaj razvodnjava. Odbijanje da se prihvati ruina trenutne stvarnosti dovodi do odsustva suočavanja s problemima koje treba riješiti.

Da bi se nešto pokrenulo, potrebno je uložiti energiju i iskoračiti iz autogetoizirane svijesti. Međutim, trenutni uspjesi, često plod individualnih pregnuća, doživljavaju se kao vrhunski uspjesi. Kada euforija splasne, vraćamo se u stanje nemoći i degradacije vrijednosti.

U ovom kontekstu, događaji poput koncerta u glavnom gradu, koji su u suštini privatne manifestacije, uzimaju se kao prvorazredni događaji. Iako je zabava potrebna, suština se gubi. Koncerti su normalna pojava, ali ne mogu biti pokazatelj zajedničkog dostignuća. Dok se institucije kulture urušavaju, proglastiti jedan zabavni događaj za krunu uspjeha je neukusno i provincijski simptomatično. Gdje je nestala suština?