Vida Ognjenović: Humanost je postala neka vrsta starinske riječi
Na 40. festivalu Grad teatar održano je veče posvećeno dramskoj spisateljici Vidi Ognjenović, koja je ostavila značajan trag u kulturi Budve. O njenom radu i najnovijoj predstavi razgovarala je Božena Jelušić.

Veče posvećeno stvaralačkom opusu istaknute dramske spisateljice, rediteljke i književnice, Vide Ognjenović, održano je u nedjelju u Budvi na Trgu pjesnika, u okviru jubilarnog, 40. festivala Grad teatar. Ognjenović je autorka koja je svojim višedecenijskim radom, dramskim tekstovima i rediteljskim opusom ostavila neizbrisiv trag u identitetu ovog festivala i ugradila se u sam duh budvanskog kulturnog prostora.
O njenom obimnom dramskom stvaralaštvu, jezičkim istraživanjima, transponovanju istorije i mita u savremeni teatar, kao i o njenoj najnovijoj predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“, sa autorkom je razgovarala Božena Jelušić, profesorica, teoretičarka književnosti i medijske pismenosti i spisateljica.
Jelušić je na početku razgovora istakla da je Vida Ognjenović tokom četiri decenije trajanja Grad teatra postala jedna od njegovih stvaralačkih konstanti i svojevrsni simbol, podsjetivši na hronologiju njenog dramskog opusa koji je svoj festivalski život započeo još krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. „Podsjetiću vas samo na drame koje su ovdje izvedene i koje sve bez ostatka predstavljaju savremene vrhunce dramske književnosti. Dakle, 1989. godine prvi put je izvedena njena drama „Kanjoš Macedonović“ i ona je bila priča o tom vremenu i priča o običajima u kostimu, u svemu, pa je čak imala i svoju meteomahiju vremenskih prilika, da bi ponovo bila izvedena 2011. godine, ali u jednom novom ključu kao priča o nadirućem fašizmu i o mogućnostima drugačijeg čitanja Kanjoša Macedonovića. Zatim je 1994. godine izvedena drama „Trus i trepet“ u kojoj se Vida poigrava Ljubišinim jezikom. Uzgred budi rečeno, iz te velike riznice Ljubišinog jezika i iz razgovora sa savremenicima, Vida je sačinila i svoj lični rječnik ovoga kraja, pa ga vjerovatno i danas koristi.
„Jegorov put“ izveden je 2000. godine i pošla je od jedne historiografske činjenice koju je nevjerovatnom fikcionalizacijom Vida razvila u priču o sukobu sa dogmama i tragedijama malih mjesta, osobito u velikim i dramatičnim istorijskim pomjeranjima. Potom je 2007. izveden „Don Krsto“, opet drama o velikom čovjeku i maloj sredini, o melanholiji i sudbini malih naroda i malih jezika. Zatim je 2024. izvedena drama „Nadpop Kojović“, i evo 2026. godine, prema motivima Ljubišine pripovijetke „Krađa, prekrađa i nekrađa““, kazala je Jelušić.
Ognjenović je naglasila da navedeni dramski tekstovi nikada nisu nastajali kao površinske ili prigodne predstave, već da predstavljaju povezanu cjelinu i pažljivo građen stvaralački sistem. „Nakon svih ovih godina jasno je da ovo nisu bile narudžbe i naručene drame. Jasno je da je nastala jedna sprega drama koje funkcionišu kao jedan poseban sistem. Ako se u početku govorilo o „budvanskoj trilogiji“ („Kanjoš Macedonović“, „Trus i trepet“, „Jegorov put“), danas poslije „Don Krsta“, „Nadpopa Kojovića“ i „Krađe, prekrađe i nekrađe“, s pravom govorimo o Mediteranskom ciklusu“, istakla je Jelušić.
Ognjenović je potvrdila da svoje bavljenje ovim temama doživljava kao prirodan, organski proces i nastavak jedne iste stvaralačke potrage. „Ja smatram da jeste ovo jedna vrsta segmentirane cjeline i ovo jesu likovi koji su činili i čine kulturno i istorijsko nasljeđe koje grad Budva i ovaj kraj uopšte, a i naša kultura imaju. Dramski pisci obično vole da kažu da pišu cijelog života jednu dramu, ili prozaisti da kažu da pišu jednu knjigu. To jeste simbolično i to jeste metafora, ali ima u tome nečega. Ja mislim da kod mene jedna ličnost nekako vuče ka drugoj ličnosti i provocira me da se i na tu drugu ličnost oslonim“, kazala je Ognjenović.
U nastavku razgovora, Jelušić se prisjetila autorkinog iskaza iz 2000. godine u kojem je budvanski i paštrovski kraj definisala kao geografiju mitskog i legendarnog, ukazujući na način na koji Vida Ognjenović u svom stvaralaštvu neprestano povezuje istoriju, književnost i savremeni trenutak.
„Citiraću Vas: „A središte te 'ruže mitova' je Ljubiša, a osim njega Anton Kojović, Krsto Ivanović, Stjepan Zanović, jer je Ljubiša naslijedio dosta od njih.“ Čini mi se da ovo u potpunosti potvrđuje i Vašu sadašnju poziciju. Ja sam ponekad o Vama kao dramskoj spisateljici razmišljala kao o čitateljki mogućnosti. Kod vas se uvijek nešto prevodi: istorija u dramu, dokument u književnost, lokalno u univerzalno, arhaični govor u savremeni jezik, mit u ljudsku priču, prošlost u sadašnjost“, kazala je Jelušić.
Ognjenović je objasnila da je u odabiru tema i ličnosti koje obrađuje presudna njihova izuzetnost, ali i obilje istorijske građe koje omogućava dublje razumijevanje vremena u kojem su živjeli. „Kao što postoje ruže vjetrova i dijelovi nekih planina koje predstavljaju ružu vjetrova pa su time ljekoviti, isto tako ruža mitova predstavlja neiscrpno bogatstvo za istraživanje i za traganje za likovima koji čine ovo što mi danas znamo o Budvi i što smatramo prethodnicom naše naobrazbe i našeg znanja. Kada se opredjeljujem za neku ličnost, rukovodi me najprije obilje podataka o njoj, a drugo, i sami ti istorijski podaci govore da je to bila izuzetna ličnost. Nije nimalo ličnost današnjice. Te ličnosti stvarno čine neku vrstu temelja ili ishodišta onoga što mi danas razmišljamo i što danas branimo kao stanovišta ili gledišta. To su ljudi koji zaista čine osnovnu potku svega što danas ima u našoj književnosti, u našem mitu kojim se služimo i u našem istorijskom nasljeđu. Ti ljudi su, u stvari, autori naše sadašnje kulture“, naglasila je Ognjenović.
Centralni dio večeri bio je posvećen njenoj najnovijoj predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“, izvedenoj u Manastiru Stanjevići, koja polazi od Ljubišine pripovijetke, ali je Ognjenović dramski proširuje i otvara pitanja savremenog morala, odgovornosti i načina na koji društvo opravdava sopstvene postupke. Kako je kazala Ognjenović, predstava je nastala i iz potrebe da se kroz jednu staru priču progovori o problemima savremenog društva, posebno o mehanizmima kojima se moralni prestupi pokušavaju preimenovati i opravdati.
„Uveliko sam imala u vidu upravo našu stvarnost, koja je demokratizovala mnogo toga, a premalo u stvari društvenog bića. Mislim da je naša stvarnost bremenita nekrađama, proizvodom koji se krsti kao nekrađa da bi se izbjegla moralna odgovornost i da bi se izbjegla istorija tog postupka. Primjera je bezbroj i mi ih dobro znamo. Naše se društvo malo izmjestilo iz moralnih odgovornosti. Ne postoji više društveni moral i ne postoji više društvena moralna odgovornost. Postoje samo materijalne odgovornosti, pa se sve može novcem poravnati, otkupiti i iskupiti“, upozorila je Ognjenović.
Govoreći o dramskom sukobu u predstavi i razlozima zbog kojih je uvela likove Lješnjana, autorka je objasnila da joj nije bilo dovoljno da prikaže samo čin krađe i stranu onih koji su oštećeni, već da je željela da istraži mehanizam opravdavanja moralnog prestupa. „Najprije, Ljubiša nije prikazao kradljivce. Neko je ukrao zvono i oni su otišli tamo da ga uzmu. Mene je zanimalo sljedeće: ako već razgovaramo o moralnom ogrešenju i moralnom opravdanju, onda moramo o objema stranama govoriti. Nije dovoljno da čujemo i znamo samo razloge ove strane koja je pokradena, nego da čujemo i te koji su krali, njihove razloge. I onda smo došli do drame gdje je u suštini najvažnije bilo naći opravdanje za to moralno nepočinstvo. I tog trenutka kad se nađe opravdanje, to prestane da bude prestup i prestane da bude kažnjivo“, kazala je Ognjenović te objasnila da likovi Lješnjana u predstavi nisu uvedeni samo zbog istorijskog konteksta, već kao ogledalo savremenih društvenih mehanizama u kojima se lični ili kolektivni interesi često predstavljaju kao moralno opravdani.
„Lješnjani, na primjer, imaju svoje opravdanje i svoje tumačenje riječi „čojstvo“. Oni smatraju da su zadužili ove ljude jer su im pomogli da se Turci protjeraju iz ovih dijelova svijeta. I to je tačno, oni su zaista učestvovali u tome. I onda oni naplaćuju tu svoju drevnu zaslugu tako što „lacmanima“ uzmu zvono. Smatraju da s pravom uzimaju to zvono jer su ih već zadužili, a sami ne mogu da ga kupe. Time dolazimo na teren savremenosti. Ja nisam uvela Lješnjane da bih o tom plemenu pisala, nego da govorim o nama danas. Bez obzira što danas više ne raspravljamo o plemenima, ipak radimo takve stvari i zaboravljamo da to ne treba, pa sam htjela na to da uperim prstom“, objasnila je Ognjenović.
Na pitanje moderatorke kako u vremenu ubrzanja, digitalnih mreža, algoritama i post-istine sačuvati ljudskost, kao i kako se izboriti sa revizionizmima i novim oblicima fašizma, Vida Ognjenović govorila je o dubokoj krizi savremene civilizacije i opasnosti od gubitka osnovnih humanističkih vrijednosti. „Dehumanizacija je u toku, dobro to znamo i dobro to osjećamo. Dehumanizacija je počela odavno, mi smo se branili koliko smo mogli, ali dehumanizacija je već sada ozakonjena. Ona je već 'nekrađena'. I mi nećemo dugo moći da se opiremo tome. Humanost je postala neka vrsta starinske riječi i sve što ona pokriva je nekako zastarjelo i usporava ovu brzinu do koje smo došli, koja je vrtoglava. Humani impuls je usporen i ne znam kako će se ovo završiti. Treba da činimo sve da branimo humanost na svim nivoima“, kazala je Ognjenović i dodala da poseban problem vidi u urušavanju obrazovnog sistema i sve češćem preskakanju procesa mišljenja, naglašavajući da brzina dolaska do informacija ne može zamijeniti znanje i razumijevanje.
Komentari
Ken Parker: Vestern koji je promijenio pravila žanra
Ken Parker nije klasični kauboj, već kompleksan lik koji griješi i nosi posljedice. Ovaj kultni strip ostaje značajan i danas.

Povezani članci
Popularno u Kultura
- Hadžihafizbegović Cetinjanima: Zaključah vas u srce svoje
- Večeras na TV Vijesti: Francuska drama 'Optužba' donosi snažne emocije
- Treći festival fotografije 'Tivat Photo Days' otvorio konkurs na temu 'Emocije'
- Mirela Ljumić najavila novi projekat 'Razvedene'
- KIC Budo Tomović u junu: LiTeritorija, Falling Walls Lab i bogat kulturni program
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






