Borat: Američki san za Don Kihota
Film 'Borat' otkriva predrasude i demone društva kroz lik Saše Barona Koena. Kazahstan je, iako prvobitno protiv, na kraju prihvatio ovakvu promociju.
Istina filma je to da, sa standardnim oprezom i gardom, u oblandi građanske, birokratske, komšijske pristojnosti, znamo da sakrijemo svakakve predrasude i demone. Ali je Saša Baron Koen, tom banalnošću od svog nazovi Kazahstanca, uspio da ih sve ogoli i raskrinka. Prvo mu je ministarstvo vanjskih poslova javno zaprijetilo tužbom. Onda su mu oborili sajt 'www.borat.kz', pa bacili milione dolara na film 'Heart of Eurasia', kao zvaničnu državnu propagandu države pred licem svijeta, samo da bi probali da smanje 'Borat efekat'. Niko im to nije gledao.
Ime je Jantemir Bajmuhamedov; jedan od najpoznatijih kazahstanskih televizijskih novinara. Negdje na jesen 1996. fino se spakovao za London, sa gomilom konjskog mesa i bidonima konjskog urina - da to servira Saši Baronu Koenu. 'Da fino proba sve to za šta njegov Borat laže svijet, da mi u Kazahstanu jedemo i pijemo'. Naravno da su mu svi pokušaji da se, zvanično ili ne, sretne sa Sašom - propali.
Znate da Džejms Kameron, onaj slavni režiser 'Avatara' i 'Titanika', nikad nije uspio da pogleda jedan od svojih omiljenih filmova? 'Tri puta sam pokušao da gledam 'Borat' i svaki put mi je neka scena ili gomila detalja promakla, koliko sam plakao od smijeha'. E, kad je nešto tako posrijedi, onda znate da to nije šala na račun tamo nekih Kazahstanaca. Nego da je to nešto mnogo ličnije.
U onoj mjeri, u kojoj to jedan mokumentarac - jedan film koji dobar dio svog otkačenog fiktivnog narativa predstavlja kao potpuno stvaran - to može biti. Jer savršeno ogoli stvarnost. Famozno izvođenje himne na rodeu (foto: reddit.com). Svejedno, niko u Kazahstanu, prije 20 godina, nije ni vidio, niti je mogao vidjeti 'Borat' Saše Barona Koena u bioskopima. Distributer '20th Century Fox' produkcije nije imao kud, nego da na zahtjev Vlade Kazahstana prikazivanje filma otkaže. Svi su, svejedno, gledali piratske snimke u 'svoja četr' zida'. Para vrti đe burgija neće.
Malo amerikanizacije za kazahstanskog Borata: šest godina kasnije, ministar vanjskih poslova Jeržan Kazihanov govorio je o usponu turizma njegove ponosne zemlje - uz rast izdatih viza od čak deset puta - kao efektu filma! 'Zahvalan sam što je Borat pomogao da se turisti privuku u Kazahstan'. I eto ga, ostvarenje onog sa početka filma. Borat putuje u Ameriku, zna to već svako, da napravi dokumentarac o američkom društvu i kulturi. Da 'nauči nešto o najvećoj zemlji svijeta, o S, A i D, što bi moglo pomoći za prosperitet i napredak njegove nacije Kazahstan'.
Sasvim američki: kad im je donio gomilu novca i koristi, sasvim su ga, tamo u Kazahstanu, prihvatili. Ali vjerujte, nije 'Borat' film o tome kako se Kazahstan, ili taj brko iz srednjoazijske stepe sa sve najboljim drugom i kokoškom kao ljubimcem - amerikanizuje. Niti su poenta nekakve lejm predrasude ili sprdačina na račun Kazahstanaca. Skontali su to, naravno, i sami Kazahstanci - i prije nego je počeo da im navlači turiste i profit. Lokalni magazin 'Karavan' je prije dvije decenije, dakle već na ljeto premijere 2006, poslao novinara - da pogleda projekciju u Beču. Koji mjesec kasnije list će ga proglasiti i filmom godine.
A u filmskoj kritici pisalo je ovako: 'Film svakako nije antikazahstanski. Niti u njemu ima bilo šta antirumunsko, ili, ne daj bože, antisemitsko. Ako je film bilo šta 'anti' - onda je okrutno antiamerički... Ludi zabavan i užasno tužan, u isti mah'. Ludi rodeo. Jer, vidite, postoji cijela jedna Amerika koja mnogo više liči na onaj Kazahstan koji, kao, Borat predstavlja - nego sam Kazahstan. I zato je 'Borat' najzabavniji film svog vremena - jer nije tupavo smiješan, kao što taj novinar na dalekoj misiji za dobro svoje slavne, ali napaćene domovine, na prvu loptu, sam i izgleda. Već naprotiv - zato što je mnogo pametan film!
U onoj mjeri, u kojoj je i taj puni naziv filma ('Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan') urnebesan. Da je tako, dovoljno je da taj nazovi-novinar Borat uđe u jedan rodeo kompleks u Sejlemu, Virdžinija - sasve sa željom, odnosno planom, da otpjeva državnu himnu... Pa da mu jedan organizator rodea mrtav-ladan, ničim izazvan, preporuči da obrije brkove - da ga ne daj bože ne bi pomiješali sa nekakvim muslimanom. A kad mu se Borat onako punih usta pohvali da 'vješamo pedere u našoj zemlji!' - taj lik, Bobi Rou, mu natutne da 'i mi pokušavamo ...da radimo nešto takvo'. E, onda više nikom i nikako nije čudno, da Borata sva publika rodea pozdravi ludim aplauzom, kad im na mikrofonu poruči da 'mi u Kazahstanu podržavamo vaš rat protiv terorizma!'. A samo malo tišim, kad doda da 'se nada da će predsjednik Buš popiti krvi svim muškarcima, ženama i djeci u Iraku'...
I znate kad se ta rodeo publika tek okrene protiv Borata? Pa, kad krene da pjeva nazovi-kazahstansku himnu... E da, znate šta je Rou rekao nakon filma i svega? 'Daleko od toga da mi je nešto stalo što je to izašlo. Niko da neko pokušava da me nađe i pojede zbog toga'. I tu tek počinje luda avantura, lika koji, kao, svoju misiju pretvara u dugo putovanje i avanturu - da pronađe i zavede Pamelu Anderson. Pa navrat-nanos sa svojim vjernim drugom Azamatom bježi od jednog sasvim dobroćudnog para - onda kad sazna da se radi o mrznim Jevrejima... Jer Borat i svi Kazahstanci, u njegovoj 'verziji' Kazahstana - mrze Jevreje, a uz njih jedino još i - komšije Uzbekistance. I znate šta je taj par Bahar, vlasnici prčvare od košer polupansiona, rekao o filmu? Da je Saša Baron Koen genijalac i da u njegovom radu, naravno, nema bilo šta antisemitskog.
A to 'genijalno', to je bio sasvim jednostavan koncept Londonca, koji je u domovini i na Ostrvu već bio mnogo slavan prvo sa alter-egom bijele hip-hop nazovi zvijezde Ali G. Pa i kao austrijski kemp i kič modni izvještač, naravno homoseksualac Bruno. I oba 'lika' su mu pomogla, bila savršen modus operandi - da se pred raznim ljudima predstavlja kao reporter, pa da intervjuiše ljude koji, nekim čudom, tu ništa u njegovoj pojavi ne bi posumnjali - i nastupili bi sasvim spuštenog garda. I naravno da su mu se mnogi naljutili. Naravno da je Saša Baron Koen bio svjestan tog rizika.
Jedna nasamarena TV novinarka iz Džeksona, Misisipi (dakle, sa dna kace američkog juga) je pisala magazinu 'Newsweek' tvrdeći da je Koen odgovoran što je izgubila posao. 'Kako je samo duboko uznemirujuće to da čovjeku koji je sposoban da vam učini toliko zla - aplaudiraju kao geniju komedije'. Kao da je Koen tjerao da bilo šta pred kamerom čini ili kaže, od onoga što je govorila! Tako bi se otkrivala stvarna vrijednost, moćna žaoka filma 'Borat': to da, sa standardnim oprezom i gardom, u oblandi građanske, birokratske, komšijske pristojnosti - znamo da sakrijemo svakakve predrasude i demone. Ali je Saša Baron Koen, sa tom banalnošću od svog nazovi Kazahstanca (koji se hvali da mu je sestra četvrta najslavnija prostitutka u državi... 'I imam dokaz za to') - uspio da ih ogoli i raskrinka.
E, kad vam to bude jasno, onda vam se luckasti Borat i njegov savršeno banalni Azamat već čine kao nekakvi moderni Don Kihot i Sančo Pansa; sve njihove lude predrasude i strahovi, nade i mržnje - poput onih vjetrenjača... A ona Don Kihotova Dulsineja, bezglavo idealizovana dama i neuzvraćena ljubav - bude, naravno, niko drugi nego Pamela Anderson. Koja je perfektno pohvatala šta to Koen želi da kaže - i sa žešćim merakom učestvovala u projektu.
Kažu da je 'Borat' uništio i jedan brak: Pamelu je, odmah nakon premijere, izvrijeđao i izmršikao muž Kid Rok, mrtav ljut i uvrijeđen. 'Droljo, kako si mogla da snimaš ovakav film!' - rekao joj je pred gomilom ljudi u bioskopu. Pamela? Njen jedini komentar bio je da 'sa Sašom Baronom Koenom vrijedi raditi, jer on je novi Monti Pajton'!
Naravno oglasila se, nakon filma, i američka Liga protiv klevete. Jednim saopštenjem u kom ističu da je 'Koen Jevrej, pa film na bilo koji način nije ni antisemitski ni mrziteljski... Ali izražavamo bojazan da je mnogo nesigurnih duša koje nijesu uvijek tako sofisticirane, da shvate ovakav humor'. Pa, bukvalno su samo rekli da je Amerika puna ljudi koji su za komad gluplji od Borata.
A sada? Kazahstan je, kao što znate, odavno prihvatio svog Borata. Pamela Anderson, spram onog 'Baywatch' seks simbola devedesetih - sada slavljena kao promišljena i angažovana ikona, skoro pa alternativne kulture. A Amerika? Mnogo sličnija Boratovom Kazahstanu, nego i prije 20 godina. I svako kome je Koenov film bio beskrajno duhovit bi sad mirne duše potpisao, da je 'najveća nacija svijeta' zrela za novu posjetu jednog Borata... Pa da joj se onim brkovima naceri i kaže, kakva je stvarno i na šta liči.
Komentari
Evropski filmski festival na Cetinju: Projekcija filma 'Tri kilometra do kraja svijeta'
Na Cetinju će 5. avgusta biti prikazan rumunski film 'Tri kilometra do kraja svijeta' u okviru Evropskog filmskog festivala. Projekcija počinje u 20 časova u JU Centar za kulturu.

Povezani članci
Popularno u Kultura
- Hadžihafizbegović Cetinjanima: Zaključah vas u srce svoje
- Večeras na TV Vijesti: Francuska drama 'Optužba' donosi snažne emocije
- Treći festival fotografije 'Tivat Photo Days' otvorio konkurs na temu 'Emocije'
- Mirela Ljumić najavila novi projekat 'Razvedene'
- KIC Budo Tomović u junu: LiTeritorija, Falling Walls Lab i bogat kulturni program
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.



