Kako razumjeti Gavrila Principa: Analiza predstave 'Nadvojvoda'

Predstava 'Nadvojvoda' istražuje šta bi bilo da Gavrilo Princip nije izvršio atentat na Franca Ferdinanda. Scenarista Radživ Džozef analizira ulogu Principa i njegovih saboraca u kontekstu Prvog svjetskog rata.

2

Scenarista Radživ Džozef postavlja pitanje da li bi svijet bio drugačiji da Princip nije pucao. Sumnjamo u to. Rat bi se dogodio, Princip ne samo da nije bio uzrok rata, već on nije bio ni ideološki odgovoran za njegovu političku širinu i nečuvenu brutalnost. Sa svojih 19 godina starosti bio je suviše neizgrađen da bi mogao da autorski zavrti svijet.

Uprkos tome, postao je svjetska ličnost, poznatiji od mnogih državnika i generala iz Prvog svjetskog rata. Od 20. juna do 25. jula 2026. godine, u londonskom Kraljevskom dvorskom pozorištu izvođena je evropska premijerna tragikomična predstava o 'Nadvojvodi', koja se bavi atentatom na naslednika austrougarskog trona Franca Ferdinanda, ubijenog Principovim hicima u Sarajevu 28. juna, 1914. godine.

Komedija 'Nadvojvoda' traga za odgovorima na pitanje šta bi bilo da se taj okidač Prvog svjetskog rata nije dogodio, kao i da li je etička i ideološka anamneza atentatorskih ličnosti donijela više od podsmeha njihovom programu. Scenario je, zapravo, fikcija o Principovoj grupi.

Autor komada, Radživ Džozef, finalista Pulicerove nagrade iz 2010. godine, koji je napisao i predstavu 'Bengalski tigar i bagdatski zoološki vrt', smatra da je atentat žalosni događaj. Ipak, glumačka ekipa u 'Nadvojvodi' se fokusira isključivo na 'srpske' likove iz sarajevske zavjere, ne istražujući dublje političke ciljeve Apisovog oficirskog političkog programa.

Predstava ne pominje stvarnog ideologa grupe, Danila Ilića, dok Apis karakterizuje kao glavnog spiritus movens zapleta, što je greška u scenariju. Komad ne teži da pruži istorijske odgovore o dilemama nove Evrope nakon Prvog svjetskog rata i 'nacionalnom' karakteru Principovog atentata, jer pristupa 'srpskom uzroku' Velikog rata dajući mu veći značaj nego što je bio obračun evropskih sila od 1914. do 1918. godine.

Džozef opisuje Gavrila Principa kao srpskog nacionalistu sklonog svesrpskom usmerenju, što nije tačno. Na suđenju je Princip izjavio: 'Ja sam nacionalista Jugosloven i težim za ujedinjenje svih Jugoslovena u bilo koju državnu formu i da se oslobode od Austrije.' Ipak, neki savremeni srpski nacionalisti ga i dalje svrstavaju u svoj front, zanemarujući da su studenti atentatori zastupali sveslovensko oslobođenje.

Ideološka stremljenja mladobosanaca, po uzoru na Macinijevu Mladu Italiju, su nadilazila nacionalističku politiku. Na suđenju su pronađeni radovi Marks, Kropotkin, Dostojevski i drugi, što je dodatno oslikalo njihovu široku literarnu i političku orijentaciju.

Atentator Nedeljko Čabrinović isticao je da je anarhist i da želi uspostaviti jugoslovensku liberalnu državu. Istražni sudija Leo Pfefer 1938. godine je u zagrebačkoj 'Novoj Evropi' kazao da 'sarajevski atentat nije izazvao rat', ali je ostao uvjeren da je Princip bio nacionalista. Ipak, komad 'Nadvojvoda' navodi publiku da se zapita da li su Sarajlije odgovorne za Veliki rat, što je neumesno.

Gavrilo Princip je umro od zatvorskog kinjenja i tuberkuloze kostiju 1918. godine u zatvoru Terezin. Nije dočekao raspad Austrougarske niti formiranje novih slovenskih država. Sahranjen je sa saborcima, ali njihova ideološka borba traje do danas, bez jasnog mjesta u mitologiji svetosrpstva ili jugoslovenskog ujedinjenja.

Komentari

Pročitaj još

Da li je ovo zaista 25 najboljih rok albuma svih vremena?

Rangiranje muzičkih albuma je nezahvalan posao. Collider je predstavio listu 25 najboljih rok albuma svih vremena, sa albumom „Abbey Road“ na prvom mjestu.

Da li je ovo zaista 25 najboljih rok albuma svih vremena?

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.