Premijera predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“ u Budvi

Predstava „Krađa, prekrađa i nekrađa“, u režiji Vide Ognjenović, nastala u koprodukciji Grada teatra i Gradskog pozorišta iz Podgorice, premijerno je izvedena u autentičnom ambijentu amfiteatra Svete Trojice Manastira Stanjevići u Poborima, u okviru 40. izdanja festivala Grad teatar. Rađena je po motivima čuvene pripovijetke Stefana Mitrova Ljubiše. Na mjestu sa kojeg je, prema predanju, zvono i ukradeno, publika je imala priliku da pogleda duhovitu i oštru analizu ovdašnjeg mentaliteta koja neprimjetno premošćuje vjekove i spaja Ljubišino doba sa savremenim društvom.

Tokom izvođenja često se čuo smijeh, kao potvrda da je predstava uspostavila neposredan odnos sa publikom, dok je autorski tim nakon završetka nagrađen dugotrajnim aplauzima. Direktorica JU Grad teatar Ivana Lazović je izjavila da joj predstavlja izuzetnu čast što je Vida Ognjenović za jubilarni festival režirala ovakvu predstavu. - Izuzetna je čast i što smo imali Ljubišin tekst, što smo imali jednu ovakvu predstavu sa velikim ansamblom koja se igrala ambijentalno u amfiteatru Manastira Stanjevići, sa mjesta odakle je, po istinitoj priči Stefana Mitrova Ljubiše, zvono i ukradeno. Jako mi je drago što je večeras publika izašla zadovoljna sa predstave - kazala je Lazović.

Na pitanje da li je bilo hrabro postaviti ovu priču u Poborima, rediteljka Ognjenović je nakon premijere kazala da literatura nije traženje ugodnosti, već istine. - Znam šta mislite kada pitate koliko je to bilo hrabro. Znam da će biti zamjerki i nekih komentara ovakvih ili onakvih, ali literatura nije traženje ugodnosti, literatura je traženje neke vrste istine, književne istine ili filozofske istine u svemu tome. Mene je strašno zanimao taj odnos ljudi prema tom činu. Rekla sam glumcima na prvoj probi da sam počela od Sartrove rečenice, odnosno izjave: „Pakao, to su drugi“. Sve dok mislimo da su pakao oni drugi, a da smo mi izvan toga, ova drama ima smisla. Mislim da ovo vrijeme vapi za tim stavom, da je ovo vrijeme konačno raščistilo sa nekim zabludama u vezi sa moći čvrste ruke, da čvrsta ruka više nema šanse i da je ona, u stvari, opasna kao uzurpacija, a da kolektiv sve više ima šanse - kazala je Ognjenović.

Glumac Emir Ćatović istakao je da je premijerno izvođenje ove predstave za njega bilo posebno iskustvo. - Igram čovjeka za kojeg mislim da u današnje vrijeme imamo dosta takvih Jakši Probigora, koji će uvijek da nađu način da pomute um ljudima i da neke moralne dileme koje svi imamo, u različitim socijalnim, političkim i društvenim prilikama, objasne na neki drugi način koji je prihvatljiv za njih – istakao je Ćatović.

Glumac Nikola Rakočević rekao je da je savladavanje govora bio izazov, ali da mu je ova priča bliska i poznata. - Meni su ove priče i razgovori poznati. Ja sam porijeklom Crnogorac, tako sam odrastao i to je jedan od razloga zašto sam zavolio pozorište, jer su te priče mog đeda i moje bake i njihove rodbine, kada se okupe i kada kroz priču prepričavaju neke događaje iz svoje prošlosti, uvijek bile jako uzbudljive i zanimljive. To je jedan od razloga zbog kojih se bavim glumom. Tako da mi ovo nije strano i daleko – kazao je on.

Pored Vide Ognjenović, koja potpisuje tekst i režiju, autorski tim predstave čine dramaturškinja Milena Lubarda-Marojević, koreografkinja Sonja Vukićević, scenografkinja Vladislava Munić Kanington, kostimografkinja Marija Pupučevska, kompozitor Damjan Jovičin, kao i asistentkinja režije Branka Knežević. U predstavi, osim Ćatovića i Rakočevića, igraju: Vojin Ćetković, Vesna Vujošević-Labović, Petar Stanišić, Đorđije Tatić, Dejan Đonović, Danilo Čelebić, Pavle Ilić, Nemanja Todorović, Pavle Novaković, Milo Lekić, Kristijan Blečić, Maša Božović, Helena Đurović, Lara Dragović, Ivona Raković i Milica Kekić.

Predstava je reprizno prvi put izvedena sinoć, a repriza će biti upriličena i večeras i sjutra u Budvi, dok će podgorička premijera biti održana u septembru na sceni Gradskog pozorišta u Podgorici.

Glumac Vojin Ćetković je kazao da predstava pokazuje kako uvijek nalazimo razloge za neke svoje postupke koji nijesu baš dobri i o tome i jeste ovaj komad. - Bitno je da se nađe prava riječ, da se formuliše naš zločin ili nevjerstvo ili krađa u ovom slučaju. Pritom, ovaj cijeli dio u Lješanskoj nahiji, to je Vida napisala. Sve te dileme, da li su oni zaista ukrali ili im to zvono pripada. Ona vrlo vješto zna da napravi cijelu dramu - kazao je Ćetković.