Marko Janketić: Predstava „Mrki, nisam ti ispričao“

Marko Janketić je sinoć na Ljetnjoj sceni Doma kulture u Baru odigrao predstavu „Mrki, nisam ti ispričao“ u okviru 39. festivala Barski ljetopis. Ova predstava predstavlja ličnu ispovijest sina koji nastavlja prekinuti razgovor sa svojim ocem Mihailom Mišom Janketićem. Režiju potpisuje Anđelka Stević Žugić, dok je tekst i Markove lične priče dramaturški oblikovao Dejan Stojiljković.

Na sceni, za kafanskim stolom, Janketić je uz pratnju benda govorio o svom odrastanju, glumačkom pozivu, roditeljstvu i trenucima koje nije stigao da podijeli sa ocem. U emotivnoj ispovijesti, izvodio je i poznate narodne i zabavne pjesme u novim aranžmanima, a publika je njegov nastup pratila dugotrajnim aplauzom i ovacijama.

Nakon predstave, Janketić je istakao koliko mu je Bar važan, jer ga vežu uspomene iz djetinjstva kada je sa ocem dolazio na Barski ljetopis. „Moj pokojni otac je radio predstave, počevši od ’Hasanaginice’ 1995, pa ’Jakov grli trnje’ i ’Dvije kristalne čaše’. Bar doživljavam sa nostalgijom, ali i sa osjećajem odgovornosti jer sam prvi put nastupao pred publikom na ovom festivalu“, rekao je Janketić.

Govoreći o reakciji publike, priznao je da osjeća tremu, ali da je brzo uspostavljena posebna veza sa gledalištem. „Jesam tremaroš, ali uvijek imam bojazan hoće li sve biti kako treba. U početku sam imao utisak kao da se još uvijek upoznajemo, ali onda smo se opustili“, dodao je.

Predstava je nastala kao pokušaj da se nastavi razgovor koji je prekinut smrću oca. Janketić je rekao: „Žan Pol Sartr kaže da muškarac postaje muškarac onda kada mu umre otac. Teško me pogodilo odlazak oca, bio sam veoma vezan za njega i dosta toga jeste ostalo nedorečeno.“

On je istakao da je pozorište za njega jedan vid terapije. „Ja bez pozorišta ne mogu. Pozorište nosi vrstu katarze koja se teže postiže na filmu i televiziji. Ova predstava je posebna terapija jer govorim o svojim problemima i odnosu sa ocem“, objasnio je Janketić.

Na pitanje o formatu predstave, rekao je da objedinjuje muziku, pripovijedanje, poeziju i glumu, proizašla iz odnosa sa ocem. „Volim poeziju i muziku. Ništa ne dopre do čovjeka kao muzika i poezija“, zaključio je Janketić.

Govoreći o fizičkoj zahtjevnosti predstave, kroz osmijeh je rekao da mu kondicija za sada ne predstavlja problem, iako su prve probe bile iscrpljujuće. „Sada polako sve dolazi na svoje“, završio je Marko Janketić.