Prve kritike 'Odiseje' Kristofera Nolana

Prve kritike filma 'Odiseja' Kristofera Nolana gotovo su jednoglasno pohvalne, opisujući ga kao monumentalni filmski poduhvat i raskošno vizuelno iskustvo. Ipak, dio kritičara zamjera filmu emocionalnu hladnoću, nezgrapnu strukturu i pojednostavljivanje Homerovih junaka.

U tekstu za britanski Guardian, Peter Bredšo smatra da film predstavlja novu interpretaciju Homerovog epa, u kojoj Odisejevo lutanje nije samo pustolovina, već i priča o postratnom razočaranju i psihološkim ožiljcima koje rat ostavlja na vojnicima i njihovim porodicama. Nolanov Odisej, prema tumačenju Meta Dejmona, ne pokušava samo da pronađe put do Itake, nego i da se vrati čovjeku kakav je bio prije Trojanskog rata. Bredšo posebno ističe pejzaže koje je snimio Hojte van Hojtema, prizore bitaka i osjećaj samoće koji dobija gotovo kosmičke razmjere. Film opisuje kao djelo puno 'ambicije, smjelosti, ozbiljnosti, velikodušnosti i stila', uz napomenu da je dijalog mjestimično previše pojednostavljen. Konačan rezultat za njega je ogromna, svjetlucava trosatna vizija koja ne nudi spokoj ni konačnu mudrost, već mračnu odlučnost čovjeka da nastavi borbu kroz svijet razoren gubitkom.

Klaris Lofri za Independent smatra da je 'Odiseja' najbolje Nolanovo ostvarenje i film po kojem bi reditelj mogao ostati upamćen. Iako je riječ o prvom igranom filmu u potpunosti snimljenom IMAX kamerama od 70 milimetara, kritičarka naglašava da se ispod ogromnog produkcionog zahvata nalazi iznenađujuće intimna priča. Odisejev Trojanski konj ovdje nije samo lukav vojni potez; poput atomske bombe u 'Openhajmeru', on postaje pronalazak čije posljedice stvaralac više ne može da kontroliše. Junak postepeno shvata da je, kršeći pravila rata, pokrenuo mnogo mračniji istorijski tok. Njegovo putovanje tako postaje pokušaj suočavanja sa sopstvenom krivicom, a prepreke koje mu postavljaju bogovi nastavak su moralnih izbora koji proganjaju junake iz gotovo svih Nolanovih filmova, smatra Lofri.

Gaj Lodž za Variety ocjenjuje da film tokom gotovo tri sata niže toliko velikih scena da bi svaka od njih mogla predstavljati finale u nekom drugom ljetnjem blokbasteru. 'Odiseja' je, prema njegovom sudu, raskošna gozba filmskih zadovoljstava: bučna, grandiozna, samouvjerena i toliko puna zvijezda da neke od njih može potrošiti u kratkim epizodama. Ta veličina, međutim, prikriva izvjesnu emocionalnu distanciranost. – Film snažno djeluje na čula, ali ostaje pomalo hladan i ne uspijeva uvijek da prodre u dušu svojih junaka. Gledalac ipak izlazi iz bioskopa sa osjećajem da je prošao kroz pakao i vratio se - iscrpljen, ali uzbuđen – naveo je Lodž.

Najuzdržaniji je Dejvid Runi, u kritici za The Hollywood Reporter, koji film smatra neujednačenim i manje sigurnim i intelektualno složenim od 'Openhajmera'. Epizodna priroda izvornika, prema njegovom mišljenju, dovela je do strukturalne nezgrapnosti i povremenog gubitka ritma. Razgovori Odiseja i Kalipso zaustavljaju radnju, dok savremeni izrazi poput 'tata' u antičkom svijetu djeluju neprirodno. Runi problematizuje i izbor Toma Holanda za Odisejevog sina, ali zaključuje da film iznad njegovih slabosti podiže izuzetno harizmatičan glumački ansambl.