Ozren Grabarić: Svako se mora pogledati u ogledalo

Tivatska publika je i sinoć bila privilegovana da pogleda pozorišnu predstavu 'Contra Mundum' Centra za kulturu Tivat, u režiji Veljka Mićunovića i u masteralnoj izvedbi Ozrena Grabarića. Publika je bila oduševljena: 'Fantastična predstava. Ekipa je super. Bez reči sam ostala. Umjetnička predstava, neobična. Baš mi je bilo nesvakidašnje. Jako interesantno. Već sam znala dosta o Daliju i jako mi se dopalo. Sjajno, sjajna gluma, sjajna poruka – biti samo svoj. Mene je oraspoložila. Ovako sam zamišljala Dalija. To je to'.

U razgovoru sa kolegom Draganom Redžom, glumac Ozren Grabarić kaže da ga veseli kad vidi da je publika i kritika zadovoljna predstavom i da mu to daje vjetar u leđa: 'Sigurno se razlikuje ovaj Dali od onoga na premijeri. Dobili smo neki vjetar u leđa od premijere. Zaista reakcija publike fantastična. Ne samo u Tivtu, nego gdje god smo gostovali. Sve te nagrade su nas ohrabrile da istražujemo još dalje. Imamo odličnu predstavu, da ne budem pretenziocan. Svaki put je publika na nogama. To nisam doživio. Možda samo sa Siranom. To me veseli da vidim da su ljudi zadovoljni. Došli su u teatar i doći će ponovo. I da smo ih zarazili klicom onoga što teatar može biti. Prostor snova, imaginacije, igre, apsurda, nadrealnosti, emocija, muzike, vizualnog momenta, jedne dječije igre. To su ljudi prepoznali.'

Nije niti ideološka, ona je zapravo poticaj za unutarnje traganje za sopstvenim duhom ili individualnošću. I to u ovom svijetu koji želi da nas upaketira u nekakve kalupe. Izbijanje iz tih kalupa i pokretanje svakog gledaoca na njegov individualizam. Da se oblači kako hoće, da se ponaša kako hoće, naravno u skladu sa onim – nemoj raditi drugima ono što ne želiš da rade tebi. Ovo je potraga za duhom. Mi kao umjetnici se borimo za što većim brojem igranja, što je teško. Kultura dobija sve manje novaca. A mi smo skupi. Jeste ovo monodrama, ali i nije. Ima pet muzičara. Mi smo povezani, imamo fantastičnu scenografiju. Začuđujuće da je jedan Centar za kulturu u Tivtu uspio opremiti jednu ovakvu predstavu. To nije lako. I za to svaka čast. Svi su tako posvećeni poslu. Redovito dolazim u Tivat. Ovdje se osjećam kao domaći. Sve poznajem, znam gdje ću na kavu, gdje prošetati. Na pozornici sa mladim ljudima predanim pozorištu. Svi oni nam trebaju. Ovo je velika predstava iako je monodrama. Volio bih da se kulturi da više novaca, da se ulaže u kulturu. Kultura je sama po sebi jedan otisak društva. To je odraz onoga na kojem smo mi nivou kao društvo.'

'Ja se osjećam da pripadam ovom prostoru, i svim ovim prostorima u kojim smo toliko bliski, po mitovima, jezicima, pričama. Prošlost je bila takva kakva je bila, nekad dobra, nekad stravična i krvava. Ali, sve je to dio naših priča, naših korijena. Pozorište je odraz našeg identiteta, naše kulture, naše historije. Pametna vlast bi trebala znati da ulaganje u kulturu znači jako puno. Čak i kad se ta kultura buni protiv vlasti. A to je uvijek sa razlogom. Svako se mora pogledati u ogledalo, i političari i crkva i umjetnici. Mi propitujemo. Mi ne dociramo, mi postavljamo pitanja. Ali pitanja bi trebala sebi postavljati i političari i crkva. Radim li ja dobro? Put je važan, ali pravac mora biti dobar. Ako ideš u pogrešnom smjeru nikad nećeš doći. Igrajući, vidio sam da i kritika i publika obožava ovu predstavu. Ova predstava prija svima. I to mi je strašno zanimljivo. Tu je s nama vozač koji gleda svaku predstavu. I vidim njegovo lice u publici i kažem sebi: Ovo ima smisla. Predstava ima prostor koji se rastvara pred nama. Čak je bio jedan trenutak koji se desio prvi put. Iz vazduha, iz nekog nadrealnog prostora se materijalizovao. To nikad nije bilo. To je magično. Postavili smo jedan okvir i čekamo da se nešto desi. I počinje da se dešava. Kao što je onaj glumac rekao posle predstave. Hamlet me dobro odigrao večeras. To nosim sa sobom kao misao i ako ideju' – rekao je Ozren Grabarić.