Dokumentarni film 'Yugo ide u Ameriku' istražuje mitove o automobilu i nekadašnjoj Jugoslaviji

Film 'Yugo ide u Ameriku', autorskog dvojca Filipa Grujića i Alekse Borkovića, prikazan je na 17. Underhill festu u Podgorici. Ovaj srpski dokumentarni film predstavlja vizuelno upečatljiv road movie koji istražuje ne samo tehničke performanse osporavanog automobila, već i kompleksne slojeve nostalgije i kolektivnih mitova o bivšoj Jugoslaviji i Americi.

U filmu, ekipa milenijalaca odlučuje da provoza 'yugo', automobil koji je američka pop-kultura proglasila za 'najgori auto u istoriji', kroz 24 savezne države SAD – od Njujorka do Los Anđelesa. Međutim, priča počinje 'hladnim tušem' kada crveni 'yugo', glavni pokretač radnje, ostane zaglavljen na carini u Srbiji. Umjesto da koriste planirane strategije, autori su preletjeli Atlantik, kupili crni model 'yuga' i proveli 90 sati čiste improvizacije na američkim putevima.

U dokumentarcu govore i pojedinci poput Malcolma Bricklina, čovjeka koji je doveo 'Yugo' na američko tržište, te Tonija Siminera, bivšeg potpredsjednika kompanije 'Yugo America'. Borković je istakao da su se tokom snimanja suočili s nekoliko izazova, uključujući kvar na mjenjaču. 'Ko će ti zamijeniti mjenjač na 'yugu' usred Amerike? Ako ne možete da naslutite - pogledajte film!' - rekao je Borković.

Izvoz 'yuga' u Ameriku započeo je kao medijski trijumf, ali je završio tragično 1999. godine kada je bombardovana fabrika u Kragujevcu. '1999. je definitivno stavljena tačka na bilo kakvu mogućnost poslovanja sa Amerikom. Ipak, već 1991. je prestao da se izvozi, a 1992. je kompanija 'Yugo Amerika' bankrotirala', objašnjava Borković.

Filip Grujić naglašava kako su Jugoslavija i Amerika za njega fikcije koje su oblikovale njegov život. 'O Jugoslaviji jedino što znam je kroz fikciju, od priča generacija koje su je gradile, a sve manje, nažalost, žive', kazao je Grujić. U filmu, narator eksplicitno izjavljuje da je Jugoslavija samo fikcija, a dijalozi tokom vožnje nose specifičnu vrstu generacijskog humora i egzistencijalnog apsurda.

Siminera iznosi zanimljivu tezu da su Amerikanci zapravo voljeli 'yugo', uprkos njegovoj reputaciji. 'Yugo' je bio mehanički odličan automobil koji je prošao testove bolje od 'kadilaka', što je izazvalo ponos među radnicima u Kragujevcu. 'Ne samo da je bio proglašen za najgori, već i smiješan, nazadni automobil', zaključuje Grujić.