Duh zakona treba da prepozna autora

U Crnoj Gori, između 2000. i 2025. godine, institucionalci su imali prioritet, dok su autori ostali zapostavljeni. Potreba za jačanjem javno-privatnog partnerstva u kulturi i prosvjeti postaje sve očiglednija.

4
Duh zakona treba da prepozna autora

Ko je, i šta, u istoriji ideja, figura koju zovemo autor? Zalažem se, kao toliki drugi, za jaču ulogu javno-privatnog partnerstva (dalje JPP) u stvaralaštvu, i u prosvjeti, najteže pogođenim za četvrt stoljeća. Za respekt posebnosti Crne Gore, i usklađivanje javnih politika prema našoj posebnosti, a protiv kopiranja bogatih i drugačijih.

To što su birokracije manje-više iste, ne znači, i nacije, da su iste. Nije pristojno biti veći Latin od pape. Autor je jedini faktor u direktnom kontaktu sa stvarnošću, a svi ostali, institucionalci, birokrate, interpretatori, neka im je srećno gospodstvo, odaljeni su od krvi i sokova stvaralaštva i jednom zauvijek završeni, savršeni, vječni (sa gledišta institucija). U odnosu na autora, tačnije bez njega, oni su ipak jalovi.

Crna Gora je u periodu 2000-2025. privilegovala institucionalce. Novci - sve lege artiis. Formalno i arbitrarno svi čisti kao suza. Rezultata međutim nema (ili su pretanki). Autor je zabašuren. Zidovi neke zgrade s tablom nalik zlatotisku neće riješiti problem. Problem ideja rješava živ čovjek. Autor stvara, birokracija prelistava. Daleko kao od Koma do Lovćena.

Moja minornost stoji na lovćenskoj, stvaralačkoj strani - da se prestanu izmišljati suplementi za autora, i vrati se dostojanstvo onoj iskri, u istoriji nacija, koja samo stvaraocu poslušno sjakti u šaci - ideji. JPP je neophodno. Da JPP (čitava duhovnost Crne Gore 90% je autorska, društveni faktor svega 10%) bude prepoznato u novom zakonu. Četvrt stoljeća zakonodavac ne vidi JPP. Pruža mrvice. Gdje leži kreativniji potencijal: u institucijama, ili među ostalim građanstvom? Ako su tu negdje barabar, 50% - 50%, aktuelna realnost je paradoksalna: jednoj strani 15.000.000 eura godišnje, drugoj mrvice (ili nula).

JPP u EU ima, međutim, institucionalno dejstvo. EU i lokalni nerv. Srce crnogorske kulture je niko drugi do autor. Svi ostali su svita. Njemu zdesna interpretatori, funkcioneri, aktivisti, žiriji - slijeva izvođači, asistenti, birokrate, ponuđači, komesari. Autor među njima - manji od makova zrna.

Duh zakona treba da prepozna autora. Ne da ga skriva među svitom. Crna Gora ima dovoljno opravdanja da zadrži vlastitu originalnost a ne iznevjeri agendu EU. Naprotiv, evropske birokrate cijene tebe, u mjeri, dokle demonstriraš svoju žilavu posebnost, a ne sivu shematiku - tuđu kopiju.

Pozicija autora u Crnoj Gori i u nacijama EU nije ista. Poglavito u temelju crnogorske kulture, knjizi i pismu. Za neke stvari neophodna je masa. Engleski, francuski, njemački autor knjige zaštićen je milionskom masom čitalaca kroz milionsko tržište. U Crnoj Gori knjiga se ne kupuje. Dariva se.

Njemačka na primjer - lider u JPP. Zakon o JPP je krovni za sve oblasti. Država plaća uslugu privatnom sektoru (eng. Availability Model), ne na bazi korišćenja i uživanja (kao u komunizmu i postkomunizmu), već koliko to vrijedi; podjela rizika: JPP realizuje posao (rizik izgradnje), a država plaća objektivno prema krovnim parametrima. Odlučuju najstručnije, duple komisije iz dva tijela vlasti (a ne jedna jedina skarabudžena od maturanata).

Najugroženija vrsta danas u Crnoj Gori nisu ni oni ždralovi na Dioklitskom jezeru; ni onaj balkanski ris na Durmitoru; ni kaćunak na obroncima Golije; ni crni daždevnjak, ni prokletijska gušterica… Najugroženija vrsta je knjiga i pismo. Zašto? Zato što se skreće pažnja sa pisma i teksta (50% crnogorske kulture) i premeće se na suplemente, derivate, tzv. kreativne industrije. Nama se može obiti o glavu izigravanje autorstva.

U Nizozemskoj, na primjer, donekle je moguće jer ona već od 16. vijeka pomjera fokus sa pismenosti na vizuelnu kreaciju - monumentalno flamansko slikarstvo - i na politiku: slobodoumni engleski filozofi ištu politički azil u Nizozemskoj radi spasa od apsolutizma u svojoj zemlji; najzad, finansijska i agrarna tehnologija prodrla je u svijet morem iz Nizozemske; u novo doba njine nuklearne laboratorije su među vodećima.

U Crnoj Gori je ovakav obrt nemoguć - prometejska kultura uložila je za 1.000 godina više od pola svojih sila na pismo i knjigu. Odsustvo svijesti o tome vidi se u periodu 2000-2025. godine - vlada je knjizi i pismu posvetila dvadesetak svojih godišnjih konkursa s mrvicama na stolu. Sudbinski tok svog duha redukovala je na godišnju arbitražu oko mrvica. Ne žmuri, zakone!

Autor, međutim, u nacijama EU je nedodirljiv. On ima zaleđe enormnog pismenog kapitala u stalnoj fluktuaciji, društveni instrumentarij autorstva (industrija knjige, nepisani sporazum između miliona građana s jedne i njega, kreatora ideja sa druge strane). Crnogorski autor od začetka pismenosti, međutim, drži glavu nad vodom zahvaljujući svom prometejstvu. Baca ga val od jedne hridi do druge. U komunizmu on ima novac, ali ga guši cenzura. U postkomunizmu nema cenzure, ali mu zarađeni novac neko uzme (komisije, žiriji, birokracija).

Praksa u EU i zakon o JPP odstranjuje čireve: ti, autore, ostvari javnu vrijednost a mi ćemo te platiti objektivno! Belgija, na primjer, šansu autoru odnosno njegovoj tvrtki daje kao i svima ostalima kroz Zakon o javnim nabavkama i koncesijama iz 2016. g. u skladu sa zakonodavnom materijom federalnih zajednica (flamanska, njemačka i francuska): privatni kapital i upravljačke vještine dolaze sa strane koju zovemo autorskom, tvoračkom, dočim organ države pruža resurse i dugoročnu javnu podršku.

Zapadni zakonodavac je konkretan: u ravni autorstva nema vladinih privilegija. Belgija ima investicioni fond PMV koji nudi preko JPP kredite sa ciljem stimulacije privatnog partnera u javna ulaganja. Kritički zapadnjački duh davno je shvatio ono što ideološki na Istoku (naš region JIE) nije nikad: institucija je nezainteresovana za rizik i odgovornost. Samo JPP prihvata rizik u kapitalu. Zakon je dužan da pruži šansu stvaralačkom potencijalu civilnog sektora (snažnijem od institucionalnog) u garantovanoj srazmjeri, prema djelu, a ne prema unaprijed zagarantovanim privilegijama. (U periodu 2000-2025. srazmjera je mizerna.)

Posebno na glavnom polju: baština riječi (engl. Word Patrimony, šp. patrimonio de palabra) koja se ne restaurira, poput spomenika, radom stručnjaka, već umjetničkom snagom autora (izvor intelektualnog i kreativnog djela). Novi zakon Crne Gore treba da ukaže respekt autoru kao autoru (ne da obmanjuje građanstvo izigravanjem autorstva). Kreativni industrijalac nije autor.

Komentari

Pročitaj još

David Amaro pobjednik trećeg festivala 'Biser Jadrana'

Treće izdanje muzičkog festivala 'Biser Jadrana' završeno je u Tivtu, a prvu nagradu osvojio je David Amaro iz Slovenije sa pjesmom 'Sine, javi se'. Festival je okupio izvođače iz regiona i potvrdio status jedne od najznačajnijih ljetnjih manifestacija.

David Amaro pobjednik trećeg festivala 'Biser Jadrana'

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.