Martin Skorseze: Film 'Mean Streets' neću nikada gledati ponovo

Martin Skorseze važi za jednog od najvećih zaljubljenika u filmove među rediteljima. Njegovo poznavanje istorije sedme umjetnosti odavno je postalo legendarno, a gotovo da ne postoji važan klasik koji nije pogledao i analizirao. Ipak, bez obzira na ogromno iskustvo, priznaje da postoje naslovi kojima se ne vraća.

Ranije je govorio i o tome kako mu današnje bioskopsko iskustvo više ne prija. Publika koja koristi telefone tokom projekcije, glasni razgovori i druga ometanja, razlozi su zbog kojih radije bira da filmove gleda u miru svog doma.

Međutim, kada je riječ o njegovim sopstvenim ostvarenjima, postoji jedan naslov koji izbjegava iz sasvim drugačijeg razloga. Riječ je o filmu Mean Streets (Ulice zla), kriminalističkoj drami iz 1973. godine, koja je predstavljala prekretnicu u njegovoj karijeri.

„Mean Streets mi je oduvijek bio jedan od omiljenih filmova, zbog muzike i zato što govori o meni i mojim prijateljima. To je film zahvaljujući kojem su ljudi prvi put obratili pažnju na mene. Veoma mi je drag, ali ne bih mogao ponovo da ga gledam. Previše je ličan“, kazao je reditelj.

Upravo je tim ostvarenjem Skorseze prvi put jasno predstavio stil po kom će kasnije postati prepoznatljiv. Priča inspirisana njegovim odrastanjem u njujorškoj italijansko-američkoj zajednici donijela je autentičan pogled na kriminal, prijateljstvo i moralne dileme, a mnogi filmski kritičari smatraju da je upravo tada započeo niz remek-djela koji će obilježiti njegovu karijeru.

Iako je kasnije snimio klasike kao što su Taxi Driver (Taksista), Goodfellas (Dobri momci), Casino (Kazino) i The Departed (Dvostruka igra), Raging Bull (Razjareni bik), Gangs of New York (Bande Njujorka), The Aviator (Avijatičar), Shutter Island (Zatvoreno ostrvo), The Wolf of Wall Street (Vuk sa Vol strita) i drugi, upravo Mean Streets ostaje film koji za njega ima najdublju emotivnu vrijednost.

Zbog toga ga, kako kaže, čuva u sjećanju radije nego na ekranu – jer su uspomene koje nosi uz njega isuviše lične da bi ih ponovo proživljavao gledajući film.