Big Ben kao spas za Diznija: Revolucija animacije

Film 'The Great Mouse Detective' bio je prvi animirani film velikog studija u kojem je u dobroj mjeri korišćen CGI. I to s ponosom, bez zadrške, posebno ističući onu ključnoj sekvenci među gigantskim zupčanicima, koja je 'ukradena' od Hajao Mijazakija. Samo jedan film snimio je Mijazaki i to je bilo dovoljno da počnu da mu šklapaju ideje. Studio 'Ghibli' tada još nije postojao, ali jeste 'The Castle of Cagliostro' (1979). Sjajan, raskošan anime i uzbudljiva avantura sa velikim finalnim duelom u unutrašnjosti, tj. na gigantskim zupčanicima sat-kule. Zbog te Mijazakijeve scene, poput hipnoze u lavirintu i mehanizmu podsvijesti, 'Diznijev' tim promijenio je kraj crtaća 'The Great Mouse Detective' (1986). U ovoj animaciji, koja je obilježila filmsko ljeto 1986. godine, herojski miš detektiv s londonskog Bejker strita, naravno, sasvim nalik Šerloku Holmsu, dočekuje konačni obračun sa strašnim zlikovcem na vrhu Big Bena.

E, taj duel na vrtoglavo visokim kazaljkama zbog Mijazakijeve scene prebačen je u mračnu unutrašnjost londonskog simbola. Za minute nezaboravne animirane hipnoze sa zlim pacovom Ratiganom. Sada je to zaboravljeno, ali dugo je, čak dvije decenije, bilo stvarnost: period od smrti Volta Diznija sredinom šezdesetih do animiranog filma 'The Little Mermaid' (1989) – bio je vrijeme borbe. Najveći animatorski studio pokušavao je da ostane relevantan. I, koliko god bili duhoviti ili radošću i avanturom ozareni, ni 'Robin Hood' (1973) ni 'The Rescuers' (1977) nisu budili utisak da tu, u mraku bioskopa, gledate nešto istinski grandiozno. Taj osjećaj se gasio. Mlada publika osamdesetih? Bilo je jasno da joj ne možete prodati nešto što je 'samo' crtani film; da želi nešto uzbudljivo i originalno, ali i na svoj način, pomalo otkačeno…

Ukratko, nakon Voltove smrti, njegov studio cijepao se između potrebe da bude svjež i aktuelan - i da zadrži dio magije njegovih filmova. Na tom putu, prije 40 godina, veliki zaokret bio je upravo 'The Great Mouse Detective'. Već na samom početku znate da ste na pravom mjestu: dok kamera vrtoglavo vijuga kroz viktorijanski London, hvata obrise gordih znamenitosti srca britanske imperije… Pa se okomito spusti ka intimi jednih malih vrata, sasvim uz pločnik. A tamo tek čeka novi svijet. Onaj u kojem će mali miš uskoro biti prekinut - da bi započeo misiju spašavanja i veliku pustolovinu.

Amerikanka Iv Tajtus pisala je knjige za djecu. Njen serijal 'Basil of Baker Street' toliko se dopadao Diznijevim producentima, da bi snimili adaptaciju i mnogo ranije - da radnja nije tako mnogo ličila na 'The Rescuers'. Moralo se sačekati. Na kraju, petnaestominutni animirani segment (ulovljen na 'Super 8' filmu) bio je dovoljan da kompanija konačno 'zagrize' sredinom osamdesetih… I da, bilo je potrebno se što prije zaboravi ona propast čudački mračnog 'The Black Cauldron' (1985) na kino-blagajnama.

Naravno da se onima koji su se borili za snimanje filma 'The Great Mouse Detective' bilo teško izboriti. A oni koji su Diznijev studio potom preporodili, tada novi izvršni direktor Majkl Ajzner i šef kompanije Džefri Kacenberg, nakon prvih kadrova koje su dobili bili su jasni: mora biti dinamičnije i razigranije. I nikako djeci ne smije biti jezovito i pretjerano strašno. Prvobitni planirani budžet bio je 24 miliona dolara; naprečac je srezan na deset, i to s rokom da se posao završi samo za godinu. Nikakav problem kada u filmsku jednačinu upadne autorski tandem Džon Masker i Ron Klemens!

Znate, naravno, kako produkcijski timovi, pogotovo nakon velikog neuspjeha, zvocaju i traže savršeno marketinško pakovanje. Originalni naslov 'Basil of Baker Street' ispao je iz igre da to ime 'Bazil' ne bi američkim klincima djelovalo pretjerano britansko i strano. U suštini, još nakon bioskopskog sunovrata Paramauntove misterije-avanture 'Young Sherlock Holmes' (1985), bilo je previše razloga da budu strunjeni i oprezni. I sve, ali sve te brige pale su u vodu čim je u filmu krenulo ono vrtoglavo vijuganje u londonskoj noći. Bio je to nezaboravan momenat. I trenutak kada se konačno uhvati magija Diznijevih davnih klasika dugometražne animacije - i kada konačno animirani film djeluje više u pokretu, igri i pulsirajućem životu nego bilo šta unazad 30 godina!

Momenat magije osamdesetih javlja se onda kada osjetite da su animatori i scenaristi mogli da otkače i poigraju se s pričom za djecu na način na koji to nije mogao da uradi niko od njihovih savremenika kada je riječ o modernim čitanjima avantura Šerloka Holmsa. A da li ste uopšte znali da su im značajnu pomoć u poslu pružili – kompjuteri? 'The Great Mouse Detective' je reklamiran kao prvi Diznijev animirani film u kom se CGI, kompjuterski generisana slika, koristila 'na lopate'. I to s ponosom, bez imalo zadrške - i baš u onoj ključnoj dvominutnoj sekvenci među gigantskim zupčanicima u unutrašnjosti Big Bena, 'ukradenoj' iz Mijazakijevog čudesnog anime filma!

Priča je, naravno, radosno i sasvim klinački raspištoljena i spremna da se igra s logikom: tu su i velika otmica, i veliki genijalac, i mali zlikovci koji presimpatično uživaju i merače to što su opaki, pa i dva miša koji su sasvim jasno Šerlok i Votson iako su im imena drugačija. E sad, glavni miš Bazil, dakle Šerlok u cijeloj priči, modelovan je knap spram sad malo zaboravljene glumačke ikone klasičnog Holivuda, glumca Leslija Hauarda. Taj vam je bio Englez starog kova, sjajan novinar i režiser - i žestoki borac protiv nacista. Stradao je usred Drugog svjetskog rata, kada su Njemci oborili njegov avion iznad Atlantika. Ukratko, savršeno gospoče i uzor.

Još je interesantnija priča o glavnom negativcu. Toj pacovčini, profesoru Ratiganu, tako karakterno gadnom genijalcu da na neki ludi način počinje da vam bude simpatičan – glas ne pozajmljuje niko drugi nego holivudski velikan Vinsent Prajs…! 'Da mi je bilo ko drugi ponudio ovakvu ulogu bio bih strašno uvrijeđen, ali ove iz Diznijevog studija nikako nijesam mogao da odbijem.'

Sve što se događa grabi ka Bazilovom i Ratiganovom konačnom okršaju na Big Benu i ka onoj hipnozi od animacije koja je prvi put, sasvim otvoreno i očigledno u tako velikom projektu, bila kompjuterska. Ta avantura kreće iz minijaturnog, mišjeg svijeta; iz sićušne perspektive koja na milionski grad gleda očima malog djeteta… I stiže do momenta stvarnog ushićenja kada zaboravite da su ti likovi nekakvi miševi i pacovi, kada smetnete s uma i to da uopšte gledate animirani film. E to, taj momenat velikog filmskog ushićenja koji se nikako ne može isfolirati ili vještački nabudžiti - i svijest da gledate nešto neponovljivo… To je ono što je svijet naprečac ubijedilo da je Diznijev studio spašen, da je konačno i opet na pravom putu.

Pa dok sat konačno i pobožno otkucava, tamo kraj Britanskog parlamenta - tada već i znate da se to pred vama raspliće i otkriva cijeli novi svijet, kosmos moderne animacije. E, to je 'The Great Mouse Detective' bio prije 40 godina; upola srezanog budžeta, s nekoliko pozajmljenih ideja od japanskog genijalca, uz konačno prihvatanje kompjutera kao moćnog autorskog oružja. I uz svijest da se i najopasnije spasilačke misije, čak i s miševima kao junacima, vode s osmijehom i ushićenjem koje može izmaštati i osjetiti samo dijete.