Tin Ujević i njegova povezanost s Crnom Gorom

Tin Ujević, najveći hrvatski pjesnik 20. vijeka, preživljavao je teške godine emigrantske mladosti u Parizu tokom Prvog svjetskog rata, dijelom kao stipendista Kraljevine Crne Gore. Tih 200 franaka tokom dugog boravka u Parizu bilo mu je jedan od rijetkih izvora prihoda. Godine 1917, u najtežem periodu rata i austrougarske okupacije, Ujević je tražio crnogorsko državljanstvo, koje bi, da nije došlo do gubitka suverenosti Crne Gore, sigurno dobio.

Zbirka „Auto na korzu“, objavljena u Nikšiću 1932. godine, nije jedina povezanost Ujevića s Crnom Gorom. Knjiga „Tin Ujević i Crna Gora“, koju je napisao Pavle Goranović, sačuvala je te veze. Ujević je bio stipendista i objavio je knjigu u našem gradu, što bi trebalo da bude od značaja za Crnu Goru.

Profesor i novinar Stojan Cerović značajno je pomogao da zbirka „Auto na korzu“ bude objavljena u Nikšiću. Cerović je nudio Ujeviću stalni posao, ali se to nije ostvarilo. Nakon objavljivanja zbirke, Ujević je konačno bio malo više priznat u intelektualnim krugovima.

U Beogradu, Ujević je imao bliskog prijatelja, slikara Mirka Kujačića, koji je organizovao izložbu koja se protivila individualističkoj misli i promovisala poeziju napretka. Kujačić je takođe bio autor jednog od ključnih portreta Tina Ujevića.

Postoji i priča o Ujevićevom boravku u Nikšiću, koju je on demantovao, ali je fascinantna. Prema pričama, konobar Nikša Kokolj doveo je Ujevića kod kuće, gde je pisao pjesme četiri sedmice. Iako je Ujević tvrdio da nije boravio u Nikšiću, ova priča ostaje popularna.

Pre nekoliko godina, evidentirano je da 122 ulice u Hrvatskoj nose ime Tina Ujevića, dok u Crnoj Gori samo jedna krivulja nosi njegovo ime. U Nikšiću nema ulice posvećene Ujeviću, što bi trebalo ispraviti dok se priprema status Evropske prijestonice kulture 2030. godine.

Tin Ujević ostaje neuhvatljiv lik, koji je bio i hvaljen i osporavan. Njegovo djelo je mistično i hermetično, a on sam ostaje kult sam po sebi. Iako je bio hrvatski patriota, razočarao se u velike ideje naroda i bio je u sukobu s raznim političkim ideologijama.

Na kraju, Ujević je ostavio nasljeđe koje se može sažeti u njegovu poeziju, koja govori o ljubavi, boli i egzistencijalnim pitanjima. Njegova pjesma „Odlazak“, koju je otpjevao Arsen Dedić, oslikava čežnju i vezanost za domovinu.